Marketing
Bez velikih riječi ...
Pamtiš li miris ljubica,
sjećaš li se naših riječi
hoćemo li mi ikada,
nećemo, ne, nećemo mi nikada.
Ne zamjeri sad na otrcanoj frazi
no kad ljubav osuši usne
preostaju nam samo uvele ruže.
Ljubav suzi kosu kane,
prazno oko suza više nema,
preplavljuju me sjećanjima naše nježnosti
i pružaju iluziju milovanja tvojih.
I zato, kad probudiš se u tuđoj ruci
sa cvijećem što vene u travnju
odbaci ga k'o i mene, bez sažaljenja.
Al zbit' će se opet slučajan susret na cesti,
susret što plaćaš ga suhim zlatom
i prvim poljupcem što ikad' si dala
za prvi poljubac što si ga dala
i za novu ljubav.
Slobodno prepjevao i suzu kanuo,
Bocaccio
(fine ma ne passa)
----------------------------------------------------------------------------------------------
Da se ne zaboravi ...
Edited by Bocaccio
----------------------------------------------------------------------------------------------
Novela o kruški ...
Čovjeka iz Toscane preveo Bocaccio
Dva seljaka sa sjekirom u ruci zaustave se pred kruškom.
„Kruško,“ vikne je lovor „dolaze radi tebe!“
I zaista. Seljaci složno uhvate sjekire i počeli po njoj udarati. Da je sruše.
„Kruško, kruško, kruško, ..." jadikovala je mirta „Kamo odlaziš?" zapita i doda:
„Gdje je sad ponos kojim si pokazivala grane pune plodova?“
„Sad nam više nećeš praviti sjenu svojom bujnom krošnjom.“ doda na to lovor.
Smrtno ranjena kruška prošapće:
„Odlazim. S ljudima koji me posjekoše. Odlazim u atelje kipara koji će od mene napraviti boga Jupitera. Pa će me odnijeti u Hram izgrađen baš i samo za mene. I svi će mi se ljudi diviti. A ti lovore i ti mirto, vi ste predodređeni da uvijek ostanete prorijeđenih grana jer će ljudi dolaziti ubirati vaše grančice da bi me okrunili i dodijelili časti kakve i priliče Bogu.“
Bilježim se s ljubavlju,
Bocaccio
Post je objavljen 18.11.2009. u 09:00 sati.