Koliko osuda može nanijeti štete to ljudi često nisu niti svjesni. Problem kršćanstva danas je što idemo iz krajnosti u krajnost, neki ili previše popuštaju (nema autoriteta u crkvi) što vodi općem kaosu ili pak previše osuđuju i samo tovare krivnju. Ja ću danas posebno govoriti o ovoj drugoj krajnosti.
Ljudi su često u crkvi toliko pravedni da bi u svoj toj samopravednosti osudili i Isusa da tijelom dođe u crkvu.
Što je u pitanju? Reći ću vam odmah, u pitanju je jedan duh, vrlo opasan duh koji operira pojedincima, crkvama, a plašim se i pojedinim denominacijama. To je duh osude, duh kojemu mi dajemo prostora kada se postavimo biti sudcima drugim ljudima, kada počnemo na druge stavljati bremena koja niti mi sami ne možemo nositi, kada zbog svojega blagoslova koji nam je darovan po Božjoj milosti (bilo da se radi o otkrivenju, pobjedi na nekom polju, materijalnim dobrima...) mii počnemo na druge koji nemaju taj blagoslov gledati kao na one koji su niži od nas. Strašno! Strašno! Strašno!... i još tisuću puta.
I onda se pitamo: "Zašto ljudi odlaze iz crkve?" ; "Zašto toliko slomljenih, uništenih isl.?" Osuda, osuda i samo osuda to je ono što ljude često (ne svakako u svim slučajevima) dovede u bezizlaznu situaciju.
Osoba na kojoj je duh osude ako nema koga drugog osuđivati, često osuđuje samu sebe i nema mira i širi oko sebe neku nelagodu izazivajući strah u drugima onemogućujući ih da budu slobodni i da budu ono što jesu, jer plaše se osude koju su već od istih pretrpjeli.
Jel to Isus tražio od nas? Evo što On, naš ljubljeni Gospodin i Spasitelj kaže na to:
"Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se." (Mt 7, 1–2) Tu imamo i upozorenje kojeg mnogi nisu svjesni.
Što se desi, kada bacamo osudu na druge u svezi nečega onda će se često ista ta situacija dogoditi u našemu životu i onda ćemo mi pasti u istu osudu i doći ćemo ovaj put u poziciju osuđenog. I to će se često ponavljati. I tada trebamo prepoznati to, pokajati se za osudu koju smo mi bacali na druge u prošlosti i slomiti to nad našim životima što je došlo na nas autoritetom imena Isusova.
Kada činimo osudu mi se otvaramo za duha osude koji tada nesmetano dolazi i zarobljuje nas u osudu nas samih i drugih oko nas. Znate tko je tužitelj, optuživač? Sam sotona, i kada ti osuđuješ i lomiš druge svojim osudama nisi niti svjestan kolko si pod njegovim zlim utjecajem. Što tada trebamo napraviti kada to prepoznamo u našemu životu? Moramo biti svjesni da mi imamo vlast u imenu Isus i autoritet nad tim (vidjeti Matej 28:18-19) i to moramo slomiti ne dopustivši nikada više da dođe to u naš život.
Kada dođe napast da druge osudimo sjetimo se što nam dalje Isus kaže:
"Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" (Mt 7, 3–5)
Najprije pogledaj sebe, jer i ti si skoln griješiti i trebaš Božju svetu milost neprestano.
Točno je da trebamo upozoriti ako netko živi u grijehu, postupa loše, ali Biblija nam kaže kako:
"Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti." (Galaćanima 6:1)
"Sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi" (Efežanima 4:2)
To Bog želi od nas. A kako da imam ljubavi? Bog će ti po svojemu Duhu dati ljubavi, Njegove ljubavi koja je savršeno opisana u 1 Korinćanima 13.
Ako si možda pretrpio / pretrpila osudu od drugih braće i sestara, a dolaziš pred Krista priznajući mu sve i utječući se njemu onda znaj: "Nema dakle, sada, više nikakve osude za one koji su u Isusu Kristu." (Rimljanima 8:1) Ti si njegova / njegova i nema više nikakve osude tebi, bez obzira što ti drugi govorili.
Isus te prihvaća i ljubi i Njegova volja za nas je da živimo u ljubavi jedni sa drugima, a ne u osudi, jer po ljubavi će nas prepoznati da smo Njegovi.
Post je objavljen 23.10.2009. u 17:14 sati.