Marketing
Učini srce moje po Srcu Svome...
Pouzdati se u Boga u ugodnom miru sreće može svatko. Ali, pouzdati se u njega bez pridržaja u oluji i nevremenu, to mogu samo oni koji su njegova duha. To je ono što njegovo božansko Veličanstvo traži od tebe, jer te je privuklo k sebi kako bi mu se posve otvorio. I ako ti to možeš i ako to činiš, onda ćeš stajati s divljenjem pred čudom duše time da prije ili kasnije vidiš kako iščezavaju sve strahote zbog kojih je tvoja duša drhtala. Ne suočavaj se bojažljivo sa životnim događajima, nego s čvrstom nadom da ćeš u Bogu, čija si svojina, biti slobodan. Nije li on do sada bio tvoje moćno utočište? Samo čvrsto i sigurno zgrabi njegovu ruku koja te vodi i on će biti s tobom, u svjetlu i u tami i gdje ti ne možeš ići, on će te nositi. Čega da se bojiš? Nisi li svojina svoga Boga koji nas je tako čvrsto uvjerio da "onima" koji ga se boje "sve se okreće na dobro"? Ne misli strašljivo na to što ti se može sutra dogoditi. Taj isti vječni Otac, koji se za tebe brine danas, brinut će se i sutra i prekosutra. Neće ti poslati nikakvo zlo, a ako ti pošalje, dat će ti i pobjedonosnu odvažnost da ga podneseš.
Sv. Franjo Saleški
Nakon pročitanog...opet te pitam...čega se plašiš i pred kime strepiš dušo moja...?
Nije li tvoj Bog i dosad pokazao da je tvoje najmoćnije utočište...da ti nikakvo zlo ne može nauditi dokle god se utječeš k Njemu...
...dokle god si Mu spremna položiti sve što imaš...i sve što posjeduješ...
Nisu li tvoje nutrine ionako svjesne...da On raspolaže svime...da štogod imala... ništa tvoje nije...
Nemaš li iskustvo stiskanja u ruci nekih situacija...i kuda te to odvelo...?
Nemaš li iskustvo skakanja u ponor....u Njegovo naručje....kada te onako prestrašenu...ali poraženu dočekao...poput najdragocjenijeg djeteta ...i pripremio rješenja...kakva ljudski um ne može ni zamisliti...
Znam...ono čega se plašiš...ovaj put je nesigurnost...je li On uz tebe u ovom mraku....činiš li ono što On želi od tebe...
Teška je ova borba u tebi...teška zbog srca u koje si smještena...ludog i hirovitog...srca koje vapi za mudrošću...
Neboj se....uzdigni svoje dubine na svijetlo....moli Duha Svetog....da ispuni to ludo srce...malo i natolaženo svijetom...
...neka ga očisti...neka ga obnovi...neka ga preoblikuje po svome....
Da...čisto srce stvori mi Bože...i duh postojan obnovi u meni...
Proslavi se mojom slabošću...mojom neodlučnošću....mojim nerazumnim i podivljalim srcem....
Baš takvo ti ga predajem...moj Bože...
Samo je Tebi znan svaki njegov drhtaj...
Mrak je.... tek odsjaj polusvijetla...
...tišina....gluho noćno doba....Treća ura....
Odjekuje samo dragi zvonki glas....Isuse blaga i ponizna srca....
...šapućem svjesnija u tom mraku te želje i potrebe....Učini srce moje po srcu svome...
Da....učini moje srce po srcu svome.....
...jer jedino će takvo prepoznavati volju Tvoju....
...jedino će takvo biti otvoreno za tvoj glas....koji pokazuje smjer ...
...jedino je takvo dom...u koji Ti ulaziš....
..Ne bezgrješno....ne savršeno.....ne veliko...ne moćno....već samo Čisto i mudro..
Čisto pred Tobom u Istini....
...Čisto....jer samo očišćeno srce postaje posudica u koju izlijevaš svoju Ljubav...
...onu istu...kojom jedino mogu ljubiti sve oko sebe...
...jer samo ono prepoznaje na dnu svakog srca...
...čak i onog od kog bi najradije pobjeglo.... sakrivenog Tebe...
...Tebe....kojeg ne može ne ljubiti...
..Tebe...kojeg ne može odbaciti...
Čuješ li moj šapat....i može li tišina utihnuti još jače...
...kako bi on odjeknuo u Tvom Srcu....
...da mi se smiluješ...
...da mi osvijetliš ovaj djelić u kom se ne snalazim najbolje.....
...da mi samo nekim malim migom...daš znak..
....da tu u mraku....u ovoj gustoj magli...
...moji mali koraci idu dobrim smjerom.....i slijede Tvoje stope....
Post je objavljen 20.10.2009. u 18:09 sati.