Dugo nisam pisala, pet mjeseci je protutnjalo.Ljeto je proslo, djeca se iskupala, i sada je ponovo
pocela skola i obaveze...Mog drugasa jos uvijek vodim u sklolu, jer me je strah da ide sama preko
dvije ceste, a ja joj govorim da je za mene u dusi prvas, jer je krenula godinu ranije!
Mladja je krenula u predskolu, samo popodne, na dva i po sata.Kad ju pitam da li sto uce, bar u
igri, ona veli samo se igraju.Ne znam da li ce tako i ostati, malo mi je neobicno, jer mi je starija
ucila puno toga u NY.Ne kazem da trebaju nauciti slova, ali onako u igri im pribliziti abecedu,
kako ja znam reci "neobavezno". Vidjeti cemo kada dodju hladniji dani, mozda nesto i krenu!
Muz je i dalje doma, nista po pitanju posla nije napravio.Papirologiju i dalje ganja, a mi financijski
tonemo u dugovima,i sve ostalo skupa sa tim...
I tako da konstatiram, moglo bi biti i bolje.Valjda ce i to doci, treba se nadati.Mrzi me cinjenica da
smo u ovim godinama jos uvijek podstanari, i kako ja kazem bacamo lovu u vjetar.
Mrzi me cinjanica da smo duzni tamo di ne bi trebali biti, i ljuta jako zbog toga na svog supatnika.
Mrzi me i sto se ovako osjecam, jer nije dobro ni za koga, steti i psihicki i fizicki, a ne mogu da budem
ravnodusna na cijelu situaciju.
Post je objavljen 28.09.2009. u 07:37 sati.