Marketing
Cipele, marame i još malo cipela....
Redoviti sam posjetitelj forum.hr-a (priznajem, surfam s posla). I neki dan naletim na temu "Koliko imate cipela?" i naravno idem vidjeti u kojem sam rangu cipeloljubaca 
Ustanovila sam da nisam toliki ovisnik koliki sam mislila da jesam. Znam da sam tu istu večer išla prebrojati sve svoje cipele da se mogu na forumu pohvaliti svojom kolekcijom. Mislim da je konačna brojka bila nekih 12 pari cipela, 5 pari čizama, nekoliko pari japanki i 3 tenisice. Čist solidno i vjerojatno dvaput više od prosječne Hrvatice al meni to nije dosta!
Još je gluplje što se emotivno vežem za svaki par. Nosim ih dok se doslovno ne raspadnu od nošenja, ne poderu do nepopravljivosti, ne izližu do te mjere da me postane sram obuti ih. Onda ih moram baciti a to je proces koji regularno odugovlačim ( valjda se nadam da će se preko noći vratiti u prvobitno stanje ili što.) Tako sam neki dan nakon dugog premišljanja napokon bacila bijele peep toeice koje sam kupila za 5 eur u Njemačkoj i nosila ih dvije sezone. I srce mi je pucalo jer ih moram baciti. I još gore, nisu ostavile prazno mjesto samo u mom srcu nego i u mom cipelaru, otkad sam ih likvidirala snimam cipele po gradu i gledam gdje bi ubola novi par 
Tješim se da nemam ozbiljnijih poroka pa su cipele, eto, moj porok.
Druga stvar na koju sam pukla ( nakon narukvica ) su marame. Volim marame. Neznam kako ni kad je došlo do tog al počela sam kupovati marame i nositi ih. Ono što nevolim kod marama je činjenica da mislim da ih neznam dobro svezati. Imam filing da svi bulje u mene na cesti i misle si " a joooj, jadna, kak si nezna svezat maramu, jooj gle! " i slično. I znam da fantaziram. I vidim na cesti curu s identično vezanom/prebačenom maramom i na njoj mi to izgleda super i ležerno a na meni je katastrofa. Nadam se da će me taj osjećaj pustiti jer od marama ne odustajem. Baš sam naručila jednu il dvije nove ( ne sjećam se 
)!
Da se vratim još malo na cipele
Jučer nama lijepo na poslu pao internet na nekih sat i pol. U firmi gdje radim to znači da se ne može ništa raditi. I tako ja lijepo izađem van protegnuti noge i oplazit malo dućane. I opazim divne tirkizne cipele u izlogu jednog dućana. Ispod njih još divnija cijena: 50 kn! Već ih vidim na svojim nogama, već vidim uz što ću ih sve iskombinirati! Uđem u dućan a ono zadnji par br. 37
Ako nešto mrzim to su upravo takve situacije. Da nebi sve prošlo tako glatko u istom dućanu sam vidjela još dvoje cipele, isto po 50 kn, isto zadnji brojevi, al pogađate, ne moj broj!
Mislim da ću sad malo chillat od šopinga. Ono mjesto u mom cipelaru će se već popuniti.
Post je objavljen 04.09.2009. u 10:44 sati.