prečesto sam zamišljena
volim se izvući iz gužve, sjesti uz more i gledati u daljinu
volim dodir hladnog vjetra na svojoj koži
volim kad kiša pada u svojoj ulici prije vremena zatvoriti kišobran i zaplesati sa kišnim kapima
volim crnu odjeću
preosjećajna sam i neprestalno bježim od stvarnosti i ljudi koji su prečvrsto vezani za zemlju
volim laži i idealiziranje
volim večernja i noćna kupanja
volim šetnje bez sata i mobitela
ne želim da drugi gledaju kako izgledam i što radim u svakom pojedinom trenutku
želim nešto dublje, neku višu razinu koja ne vidi te površne sitnice
tako je lako biti kritičar i zahtjevati od drugoga promjene
ali teško je biti svoj, gledati svoja posla i uporno raditi na sebi
Post je objavljen 02.09.2009. u 02:53 sati.