Sa Marsa, kruške, pameti ili s nogu......pad je pad, a povratak u svakodnevnicu - reala. Ili obratno.
I boli, boli, skoro k'o duša ranjena. Ili barem kao višak kila na riti u kombinaciji sa polomljenim noktom na nožnom palcu, zvijerski unakaženim u bjesomučnoj utrci za osnovnoškolskim udžbenicima po gradskim knjižarama.
A kad se sve to poklopi sa prvim radnim danom nakon pooodužeg godišnjeg odmora...... šok na šok.....smiruje me tek podatak da sam, kao ugledna (da, držim da se dobro držim, brijem bradu, a brkove šišam) građanka metropolskog nam seoceta podno Sljemena, zahvaljujući providnosti našeg šerifa el Bandivoja, usrećila preko nekoliko maturalaca jedne zagrebačke gimnazije, plativši im maturalac.
Sreća je u malim stvarima, pa makar ih bilo u 300.000,00 kovanica po kunu.
Post je objavljen 01.09.2009. u 19:16 sati.