Ima dana kad je duša prazna.... onda traži ili se zadovolji sa ništa. Oba su puta jednaka, ali je nama lakše kada tražimo. Kako je lijepo ne misliti ništa..... Ponekad kada nas velike brige more voljeli bismo da je ništa. Sami ne bismo dobro izabrali za sebe. Život bez problema je nevrijedan jer bi izgubio smisao, važno je opredjeliti se i prihvaćati što nam život daje. Vjerovati da je Bog onaj koji nam kroji put i stavljati sve u Njegove ruke. Suze i smjeh. Ljubav i ljutnju.... Srdite se ali ne griještie! kaže sv. Pavao. A ta mi je posebno draga, pogotovo kad se svađam sa mužem. No kada se strasti stišaju ostaje pitanje do koliko se srditi, jer pod utjecajem srdžbe činimo i govorimo ružne stvari. A onda, opet, takve su svađe i riječi i djela besmislena, a opet ih činimo.
Što uopće ćinimo sa viškom svog vremena? Ja imam malo viška, tek po koji ukradeni trentak poput ovog. U meni se bore grizodušje i borba za slobodom: novo otkriće; tetris igrica na kompjuteru. Ovisnost? Zbilja mi se svidla ta igrica, nikada nisam igrala do prije mjesec dana, ali eto, kada imam trenutak počnem sa tetrisom. I malo prije sam, ali idemo dalje. No ne mogu odoljeti pitanju ćemu taj tetris da mi krade ovo minijaturno vremena što imam. Zašto trošiti vrijeme na gluposti! A i tv je glupost. Kava sa prijatljima? Moj omiljeni apaurin kada sjednem u društvu dragih ljudi i popričam, bljuzge, svakodnevnica.... ali znam da ako mi se valja problem za vratom da su to ljudi koji će me saslušati, pomoći, utješiti, savjetovati. A i djeca se tako lijepo zajedno igraju.
Postoje djelovi dana, izmjenjuju se. Ponekad nam je potrebno i dovoljno samo duhovno, ponekad sasvim pobjegnemo u svijet, nakratko i uvjerimo se da tamo ali baš ništa ne štima. A onda kombinacija, posao-svjetovno, škola isto tako, ali ljudi koji nas okružuju.... duhovni na taj ili onaj način. Teško mi je i zamisliti život bez njih.
Dan za danom i nova pitanja. Gledam u supruga kojem je oćito sve jasnije. Ili je samo praktičan. Ćemu bespotrebne brige, ta sve su nam vlasi izbrojene. Ćemu strahovi. A opet, samo smo ljudi.
I onda sklapam ruke u molitvi.... a molitva, ima li ona žara? Ljubav prema Bogu, ako je iskazujemo. Vjerom i djelima. Kojim djelima, pitam se. Kako moliti? Litanije, krunicu, Očenaš, ili samo riječi upućene Stvoritelju. Svim srcem. Da, ali kada žara nema, osjeća li Bog da ga ljubimo.
Post je objavljen 26.08.2009. u 17:45 sati.