Marketing
Cry Just a Little..
A heart out of affection
A night at the masquerade
You won some and you're long some
As the spotlight fades
Već nekoliko večeri kada legnem u krevet razmišljam o svom bivšem razredu i školi. Nastavnicima..drugim dragim prijateljima koje više neću viđati tako često. I moram priznati da svaku večer isplačem dobru količinu suza. Jastuk bude mokar..oči mi pocrvene, a srce se stisne. Sinoć sam mogla osjetiti raspoloženje koje smo imali u razredu. Svi smo bili složni. Svi smo bili tako zajedno. Svaki nastavnik nas je hvalio. Bili smo proglašeni najboljim razredom, što nam je veoma značilo i uvjerilo nas da nikada ne posustajemo u naumu da to i ostanemo. Najbolji, najdraži i najneiskvareniji razred. 26.6 imali smo svečanu dodjelu svjedodžbi. Svaki razred je imao svoj program. Moja najbolja prijateljica čitala je našu razrednu biografiju. Od samih početaka do samog završetka, koju smo naravno mi napisali. Došla je do polovice i po glasu sam čula kako više nije mogla. Počela je plakati, naricala je. Kad se okrenula, oči su joj bile crvene i pune suza, a šminka je bila razmazana. Suze su bile crne od nje..dok su klizile i otkrivale njene iskrene osjećaje prema svima nama. Ugledavši ju..jednostavno se nisam mogla suzdržati. Previše je boljelo. Osjetila sam kako je boli. Boljelo ju je čitati sve to. Kako smo od male škole zajedno pa sve do onog dana..Kada smo zadnji put bili svi na okupu. Zadnji puta smo gledali jedni drugima u oči. Zadnji puta smo se grlili, smijali..razgovarali. No, i taj zadni puta mora doći. Uvijek. U trenutku kad je zaplakala pogled mi je skrenuo u naše roditelje i nastavnike. Vidjela sam suze u očima svima. Neke mame su čak i plakale. Oči su se caklile i dragim prijateljicama..pravim prijateljicama. Poslije smo pustili našu prezentaciju i zapjevali Zlatne godine od Gibonnia. Bilo je divno. Kad se sve završilo povukli smo se na najdraža mjesta i uživali. Zadnji dan je prošao. I ostala su samo sjećanja. Kako rekoh. Dan danas se svega istinski sjećam i boli me, na neki način. Ali na neki način sam sretna što sam doživjela predivne trenutke s predivnim ljudima. Da nije bilo njih. Njihovih divnih osobina..iskrenih pogleda i predivnih osmijeha..mislim da ništa ne bi bilo ostvareno. Jer to je želja..A kada želiš da ti se želja ostvari..podijeli je s najdražim ljudima i ostvarit će se. Bit ćeš sretan i zahvalan. Ljudima oko sebe, Njemu i samome sebi. Samo se iskrene želje ostvaruju, a s iskrenim osobama to je itekako moguće:)
Volim vas i voljet ću vas. Za mene ćete uvijek ostati dio sjećanja. Ali ne običnog sjećanja. Bit će to sjećanje puno ljubavi, veselja i divnih trenutaka koje sam provela s vama. Sjećanje koje će mi zasuziti oči, ali i sjećanje koje će mi izmamiti osmijeh na lice kad mi to bude najpotrebnije. Sitnice..<3 :)
Going forth pretending
Destination is at hand
When she's crying just a little
Just for me
Bliži se i dan kada ću otići od kuće. Kada ću upoznati nove ljude i kada ću se morati priviknuti na drugačiji način života. Naravno da se bojim. Što je bliže mene je sve više strah. No, ja znam da će sve biti u redu. Mnogim osobama nije bilo lako na početku pa tako neće ni meni, ali znam da nisam sama. Nisam sama koja odlazi od kuće. Od obitelji. Od svakodnevnog života. Ima nas mnogo. Ima ih još..:) Udružit ćemo se. I prebroditi prve dane zajedno. Upoznavati nove ljude je ono što život čini zanimljivijim i potpunijim..:) O da..
I've seen them set off
To the Promised Land
Escaping from the hurtings
They don't understand
A sense of satisfaction
On account of pristine tears
She's crying just a little more
Just like you
Svaki dan nabavljam sve više i više glazbe. I mogu vam reći da me to užasno čini sretnom. :) Obožavam takvu glazbu. Ona me ispunjava, čini me sretnijom i ozbiljnijom osobom. Daje mi insiraciju. S njom uživam kada se odmaram, s njom uživam kada radim. Šetam..gledam u nebo..čitam..učim uz nju..:) Volim te glazbo. :D Volim vas glazbenici. Majstori moji..:) Svaku večer se molim za vas..da nam date još bolje i divnije glazbe. :) Metal, rock..klasika..i sve ono tomu slično.:) Sve ono što nam dušu para i ono što nam srce čini potpunim.
GLAZBA!
Why don't you cry
Cry a little over me?
Why don't you lie?
Can't you tell me that I am
Hard to deny?
Can't you see what I am going through?
Cry just a little for me
oh, girl, a little for me
Prije par dana pogledala sam The Crow. Divan film. Možda znate, možda ne znate. Mene je film posebno taknuo zbog samog Erica Dravena(odnosno Brandona Lee-a). Čovjek je iznenada bio ubijen na snimanju filma. Na snimanju jedne scene, netko je podmenuto prave metke u oružje te je u njega ispaljen taj smrtonosni i odvratni metak mržnje. Zašto je ubijen? Zadnji film. Zadnja uloga. Ali i dalje predivan. Uživaj Brandone gore. Kloni se zemaljskog života. Sve ide krivo. Sve ide trnovitim putem. Nema više sigurnosti. Sjećanje na tebe uvijek ćemo pamtiti. Tvoja uloga divnog zaručnika, sina i osobe nikad ne umire. "Because we do not know when we will die." Brandon Lee..1965.-1993.
"Victims, aren't we all?"
"It can't rain all the time"
"People once believed, that when someone dies, a crow carries their soul to the land of the dead. But sometimes, something so bad happens, that a terrible sadness is carried with it and the soul can't rest. Then sometimes, just sometimes the crow could bring that soul back to put the wrong things right."
"If the people we love are taken from us, the way they live on is to never stop loving them.Buildings burn, people die, but real love is forever."
Afraid to give away
What you keep inside
There's a ghost in your mirror
Every lonesome night
All those nights are getting colder
And your heart is a frozen wound
Don't you wonder who'll be there
When you awake?
Guram dalje. Dani prolaze..Ali ja i dalje guram..:)
Grlim vas sve..
Vaša iskrena i vjerna Betty Blue..
Post je objavljen 12.08.2009. u 20:53 sati.