Chapter III. The window open wide once there was a child's heart
^^Ovaj sam post odlučila posvetiti Alex, Dori (Emi), Rain i Starzu jer su bili uporni. U znak zahvale ovaj je post posvećen vama. Hvala vam! Znajte da zbog vas ovaj blog nije zatvoren^^
Kiša je svojim velikim kapima bubnjala po zelenom prozorskom staklu Slytherinske muške spavaonice. Probudila sam se u Chrisovu zagrljaju. Polako sam se izvukla iz kreveta i na sebe navukla majicu i kratke hlačice koje su ležale na podu pored kreveta jer na sebi nisam imala ništa. Spavaonica je bila potpuno prazna, pa sam predpostavila da su ostali dečki zaspali dolje u društvenoj.
Sjela sam na prozorsku dasku. Bilo je rano jutro. Daleko, gore u planinama na istoku su se mogle uočiti naznake nadolazećeg dana. Munja je proparala nebo i sve obasjala veličanstvenom svjetlošću. Voljela sam kišu. To bi mi uvijek pomoglo da se duboko zamislim. Razmišljala sam o ljudima koji me svakodnevno okružuju. Sjećanja su mi odlutala daleko, daleko. Negdje u moje vrlo rano djetinjstvo.
Evangeline mi je prijateljica, praktički još otkako smo bili fetusi. Sjetila sam se kako mi je baka pričala jednu priču prije spavanja.
/flashback/
Naše su majke bile zajedno trudne i obje su trebale roditi u siječnju. Budući da se Addison stalno žalila Lorni, gđi Rosier na svoje otekle noge i svoju kilažu kojim nikako nije bila zadovoljna, odlučile su poći na one trudničke vježbe. Na to su krenule kad su obje bile u 5. mjesecu trudnoće. Svaki dan bi se vozile do centra grada gdje su se u jednoj teretani održavale vježbe za trudnice.
Osim toga, svaki bi dan sa Narcissom i Bellom ispijale duge, posljepodnevne kave. To im je prešlo u naviku. Svaki bi se dan okupile kod druge prijateljice i satima i satima pričali o svemu i svačemu.
Sve do dana kad je Lorna dobila trudove. Bilo je to početkom mjeseca, 9. siječnja. Moja je mama, po bakinim riječima, cijeli taj dan supaničeno hodala po kući sve dok Christian, gospodin Rosier nije javio da je na svijet došla malena i plavokosa djevojčica čije je ime Evangeline. Moja je mama bila presretna. Odmah je otišla u bolnicu kako bi mogla vidjeti malenu Evangeline.
Nedugo nakon tog događaja, došla je i moja mama na red da rodi mene. To se dogodilo u noći, 19. siječnja. Svi u kući su bili uzbuđeni. Zbog silnog uzbuđenja oko rođenja male Evan, doktor joj je preporučio da ostane u bolnici jer se i njoj moglo dogoditi da svaki tren rodi. Iako se tome protivila, ostala je u bolnici. Mama i tata su dugo pregovarali kako ću se zvati pa su se odlučili da dobijem ime po njihovim bakama. Tatina baka je umrla još prije njihova vjenčanja i ime joj je bilo Elbereth, što mi je bilo prvo ime. Mamina baka je bila živa, iako vrlo stara pa su se odlučili kako bi bilo zgodno da moje srednje ime bude Katherine, kako se i moja prabaka zvala. Tako da je u mom rodnom listu stajalo ime Elbereth Katherine Davis. Nije mi se sviđalo moje drugo ime, no sva sreća pa svi su me zvali samo Elbereth.
/end of flashback/
Nasmijala sam se na ovu priču. Tu je priču moja baka znala ispričati svaki puta kad bi Evan spavala kod mene.
/flashback/
Evan i ja smo bile nerazdvojne. Pa dobro, i Draco. No Evan bi svaki drugi vikend spavala kod mene, a tako i ja kod nje. Dani su nam bili ispunjeni igrom s Barbikama, svađanjem i prepiranjem s Pansy jer ju ni jedna ni druga ne možemo ni smislilti i ogovaranju onih malih i umišljenih šminkerica, koje su i dan danas takve. Mame bi nas nekad znale odvesi u šoping pa bismo znale svašta iskamčiti od njih. To se svidjelo Dracu pa smo ga naučile kako da i on nagovori svoju mamu da mu kupi sve što poželi, iako to njemu nije bilo potrebno jer je ionako dobivao i više nego mu je bilo potrebno.
Često bismo se znale indentično odjenuti i govoriti ljudima i prolaznicima da smo sestre. Ponekad smo znali tako i Draca nagovoriti da se obuće u suknjicu i balerinke i govoriti da je i on naša sestra, jer je izgledao ko djevojčica u dobi od 4 godine, no Lucius se na to naljutio i skoro mu zabranio druženje s nama dvjema jer nije mogao dati svom sinu jedincu da se oblači kao curica. Svako bi se ljeto kupale u bazenu iza moje kuće, koji je Patrick, moj otac, napravio posebno za mene.
No nije baš sve bilo tako idilično. Evan je bila takvog karaktera da nije mogla biti otvorena prema svim ljudima, pa tako niti ljubazna. Uvijek bi se zakačila s bilo kim tko ju je samo loše pogledao. No ona uvijek tjera vodu na svoj mlin i nije ju bilo briga ako se posvašala sa cijelim naseljem. Često je znala biti na lošem glasu, no ipak je ona bila jedna nježna curica puna ljubavi prema svojim prijateljima.
/end of flashback/
Draco je bio jedan od mojih najboljih prijatelja. S njim se znam skoro čitav život. Iako se pred drugima predstavljao kao vrlo zao i bezobrazan dečko, on to nije bio. On je bio naš Blondie kojeg bi najčešće znali šprdati i zajebavati tako da on poludi.
/flashback/
Bilo mi je oko godinu dana kad sam prohodala. Narcissa i Lucius su došli na imanje Davisovih na nekoliko dana, jer su te godine odlučili proputovati svijet sa svojim malenim sinčićem. I tad su se vraćali kući, no budući da im je kuća bila razrušena, Narcissin dekorater je prvo sve morao srediti da bi se Malfoyevi preselili u svoj dom.
Budući da tada nisam bila najsigurnija na svojim nogama, mama me stavila da se igram u svom krevetiću. Kad je mama Malfoy stavila svog sina k meni da se zajedno igramo, nas dvoje smo se odmah počeli svađati oko igračaka. Da je Evan bila s nama izbila bi još veča dreka i svađa. No ona je bila na ljetnim praznicima kod svoje tete u Americi.
Tako bi bilo svaki puta kad bi nas naše mame stavile da se zajedno igramo. To je trajalo cijelo ljeto dok su tekle pripreme preuređenja dvorca Malfoyevih. Kad su naši dječji mozgovi shvatili da nam nema druge nego da se slažemo, postali smo nerazdvojni.
Kad je meni bilo 4, a Dracu 5 godina susjedi su nam, pa i sami naši roditelji govorili da ćemo se nas dvoje vjenčati i imati puno male djece.
U dobi od 9-10 godina, pred sam Dracov odlazak u Hogwarts, postali smo poput brata i sestre. Najviše sam zbog njega jedva čekala da i ja krenem u školu.
/end of flashback/
Nasmijala sam se malo glasnije nego sam trebala što je prouzročilo Chrisovo komešanje u krevetu. Zašutila sam, no on se samo okrenuo na drugu stranu i nastavio bezbrižno spavati.
Zapuhao je vjetar i već se malo razdanilo vani, pa se moglo vidjeti kako je vjetar uskomešao opalo lišće koje je dosad beživotno ležalo na podu. Kroz otvoren prozor, u sobu se uvukao miris kiše. Pomislila sam kako bi sad bilo lijepo istrčati van na kišu no nije mi se dalo prijeći sav taj put do parka, pa sam odustala. Opet sam se zamislila.
Blaise Zabini i Tony Bachelor su također bili ljudi koje poznajem skoro čitav život. Chrisa sam upoznala tek kad smo krenuli u Hogwarts jer je on išao na putovanje sa svojim starim.
/flashback/
Draco, Evan i ja smo se, kao i svaki sunčani dan do tada igrali u parku koji se nalazio točno na pola puta od moje i Dracove kuće, dok bi Evan imala nešto više za hodanje. U blizini su neki dječaci igrali čarobnjačku verziju nogometa. Iako je to bio bezjački sport, u našem čarobnjačkom svijetu bio je vrlo popularan. Iako su se pravila znatno razlikovala od onog bezjačkog.
No bilo kako bilo, tad nam je bilo oko 6 godina. Draco i ja smo se ljuljali a Evan se spuštala niz tobogan kad je mene nogometna lopta onih dječaka pogodila ravno u glavu. Tada je do nas doletio dječak crne, razbarušene kose i velikih, zelenih očiju. Odmah se počeo ispričavati sa svojim, tada piskutavim, dječjim glasom. Odgovorila sam mu da nema veze,ali da pripaze malo jer je to bilo prilično bolno. Pritom sam se nacerila pokazujući svoje mliječne zube koji su počeli ispadati. Tada se predstavio kao Blaise Zabini. Pozvao je prijatelja s kojim je igrao nogomet i upoznao nas s njim. Tony Bachelor.
Nekako, od toga dana smo postali dobri s njima pa je Draco ponekad znao zaigrati nogomet ili čak metloboj u društvu ostalih dječaka. To je značilo da je u našem društvu bilo samo dvije cure. Evan i ja. Tako je bilo do naše 8 godine kad su se doselile Natalya i Janna a nedugo nakon njih i Evelyn. S njima su nas upoznali naši roditelji jer su Rosierovi i Davisovi bili prijatelji s njihovim obiteljima. Društvo nam je postajalo sve veće i veće.
/end of flashback/
Evelyn je uvijek bila ona razumna u našem društvu. Uvijek se brunula da svi napišu zadaću, da svi nauče svo potrebno gradivo. No znala bi se i opustiti. Pogotovo kad su bile organizirane fešte.
Natalya je uvijek za zajebanciju i nikad ne skida osmijeh s lica. Nije bila mirna čak ni dok je spavala. Osim toga, bila je zaljubljive prirode i svaki drugi, treći tjedan bi pričala o novoj simpatiji.
Janna je ljepotica. Ljepotica koja tu svoju ljepotu nije iskorištavala. Rijetko kad bi se šminkala ili na sebe oblačila bilo šta izazovno jer su se dečki ionako stalno okretali za njom. No ona je svoju sreću pronašla sa Dracom i nije se obazirala na brojna upucavanja mnogih učenika ove škole.
Kad smo krenuli u školu, upoznala sam Chrisa.
/flashback/
Od ranog jutra bila sam uzbuđena. Skakutala sam gore-dolje po kući i išla iz sobe u sobu. Mama mi je više puta rekla da se smirim jer blizanci još uvijek spavaju. Ja bi ju nakratko poslušala no opet bi nastavila skakutati okolo za manje od 5 minuta.
Kad je napokon došlo vrijeme za polazak bila sam neopisivo sretna. Cijelo sam vrijeme dok smo putovali do kolodvora zapitkivala jesmo li stigli, a kad smo konačno stigli bila sam toliko uzbuđena da nisam bila sposobna sama proći kroz pregradu. Mama nije imala drugog izbora pa me posjela na kolica za prtljagu kako bi bila sigurna da neću promašiti.
Ostala sam očarana kad sam ugledala peron 9 i 3/4. A ugledala sam i sebi poznate osobe. Odmah sam odjurila do Evan, Draca i Zabinija, i tad shvatila da je s njima i jedan plavokosi dečko, slika i prilika gđe Zabini i istih, velikih zelenih očiju kao i Blaise. Pitala sam se tko li je to dok nas Zabini napokon nije upoznao. Bio je to njegov brat, Chris. Evan me stalno zapitkivala što sam se tako zarumenila kad sam se rukovala s njim ili zašto sam se rumenila svaki puta kad bi mi on prišao i prozborio koju riječ sa mnom.
Mislim da je odgovor na to pitanje odgovor na to pitanje dobila negdje na polovini 4. godine, kad smo napokon završili zajedno. Ne znam ni sama kako sam uspjela tolke godine skrivati svoje osjećaje prema njemu, jer mi je svo to vrijeme bio tiha patnja i ujedno i jedan od najboljih prijatelja.
/end of flashback/
Ema je također bila zaljubljive prirode, baš kao i Natalya. S njom smo Evan i ja na 1. godini bile u svađi, iako još ni dan danas ne znamo zašto. Na početku 3. godine smo si postale jako bliske pa nam je priznala da se jednog dana probudila i shvatila da voli Tonyja. Tad sam se odlučila uplesti svoje prste i spojiti ih. To mi je napokon uspjelo tek na početku 6. godine.
Dok sam tako gledala kako se kiša slijeva niz prozorsko staklo, shvatila sam da sam sa svojim društvom prošla mnogo toga lijepoga, no i dosta toga ružnoga. Uvijek su bili uz mene. Pogotovo od 5. godine, naše je prijateljstvo postalo još čvršće, nakon smrti mojih roditelja. Svaki su moj loš i dobar trenutak proveli sa mnom. I na tome sam im bila iznimno zahvalna. Shvatila sam da imam prijatelje vrijedne svega na svijetu što mi je izmamilo smiješak na neispavano lice. Dok sam tako razmišljala, do mene je došao Chris.
˝Hej, ljube! Što mi radiš budna tako rano?˝ upitao me poljubivši mi vrat.
˝Mah...kiša me probudila pa sam ustala da malo razmislim˝ , odgovorila sam smještajući se u njegov zagrljaj.
˝Joj, Ell, previše mi razmišljaš...i to ovako rano ujutro. Ajde sad dođi u krevet da se ne prehladiš tu tako lagano obučena˝ , nacerio se povukavši me lagano za ruku. Nasmijala sam se i poslušala ga. Udobno smo se smjestili u topli krevet i ja sam usnula slatkim snom u njegovu zagrljaju.
^^Nije nešto ali čekajte da se vratim u formu. Inače, post je trebao biti objavljen 08.07. na njegov 2. rođendan, ali mi je nešto iskrsnulo pa nisam mogla...hh...eto, Elbereth živi već 2. godine zahvaljujući vama. Ha da...sad idem, ljubim vas sve!