Tiho se stisla u tvojim rukama
pa osluškivala kako udara
i bubnja ljetna kiša
o naš ljuljajući drveni dom.
Tiho se stisla uz tvoje tijelo
vrelo
pa slušala simfoniju tvoga daha, ruku,
mora, kiše...
allegro;
crescendo!
Tišina se pretopila u oluju :
neba, tijela , srca ...
Pročišćeni zrak.
Usnut ću noćas u tvojim rukama
i probuditi se u bonaci jutra
s tvojim imenom na usnama .
Post je objavljen 02.07.2009. u 00:34 sati.