Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/projekt365

Marketing

92/365

Srijeda! Dakle, dan pun uzbuđenja. Počinje t-Mobile INmusic festival.

Prije polaska koji je bio dogovoren u 15h bila sam sva uzbuđena, u strci da ne zaboravim nešto. Morala sam još i do sestrične po ključ od stana gdje smo boravile, morala sam nam kupiti jelo i piće, a probudila sam se tek oko 11 sati. A beed :D
Nema veze, obavila sam sve brzinski i kasnila svega nekoliko minuta. Još smo malo pričekali Martininog oca i krenuli za Zagreb, metropolu :)
Treba nam otprilike sat vremena tak da nije niš strašno al' ono, uzbuđenje je raslo. Bila sam sva u tom filmu: Vidit ću Lily, vidit ću Ferdinande još danaaas!

Kad smo stigli, najprije smo stvari ostavili u stanu i brže bolje do Jaruna. Brdo ljudi, svi idemo u krivom smjeru. Dolazi striček da nas usmjeri na dobru stranu. Stižemo do mjesta, ljudi sjede po podu, nitko se ne miče. Dobro, odlaze neki mjenjati karte za narukvice, pa idemo i mi. Stigli nutra, sve super. Razgledale malo i počela Lily :)
Stajale smo najprije iza, al smo se izgurale do drugog reda i bilo nam je supač. Nije bilo puno ljudi pa se nismo tiskali svi.
A Lily.. ajme lude ženske :D Onako dođe, pijana već malo, koliko se meni činilo, popije čašu nečeg (mislim da je kasnije rekla da je votka) i kaže: This is my first drink tonight.
Ma da :D
Dobar dio nastupa je pušila i pila, bila luda, skakala, navlačila majicu.. al je bila prejebena! :D Pjevala je Who'd have known i to je bitno! :)
Na zadnjoj pjesmi, NOT FAIR smo se totalno otkačili svi skupa s njom i skakali ko ludi. Prezakon!

Photobucket
Lily Allen/Kraftwerk

Poslje Lily slušali smo Kraftwerk. Nisam ih prije slušala nikad i mislim da sam ih tek sad prvi put čula tak da mi je to bilo nekaj novo. Nisu bili loši. Još nam je kasnije odzvanjalo u ušima MACHINE MACHINE :D
Tu nismo ostali do kraja nego smo otišli prošetati i čuti malo Yeah Yeah Yeahs. Tamo smo skakali ko ludi, mamili poglede al' ono, nije da nas znaju..
Pa smo produžili do Tuborgovog stejđa di su bili Dimmu Borgir. Ni njih ne slušamo ali imam frendicu koja ih sluša pa reko aj da i nju nazovem, da čuje malo. Tu smo opet skakali, bengali, vrištali. Zapravo su nas Borgiri nekak nabrijali tak da smo počeli plesati i ludirati se još više nego prije :)

Photobucket
Franz Ferdinand

I onda je došao red na Franz Ferdinand, napokon! Stajali smo u prvim redovima ali uskoro je postalo jasno da nema šanse da tam i ostanemo. Naguravanje, pijani ljudi na sve strane, ne znaš kad će netko povraćat, ajme! Neka slovenka je jedno vrijeme čak bila naslonjena na mene (a bome nije bila laka) al' sam se izmakla nekak :D
Ostali smo tako u prvim redovima nekoliko pjesmi i onda se preselili iza. Bila je ludnica svejedno tak da nije bed.
Užasno mi se sviđalo to kaj su se potrudili naučit nekaj malo hrvatskog.
Dobro večer, mi smo grupa Franz Ferdinand - neprocjenjivo :D

Kad su oni završili, završili smo i mi :)
Unatoč boli u nogama, stigli smo do auta i pravac stan. Nismo imale snage ni istuširati se nego smo samo legle u krevet i lagano zaspale. Divno!

Post je objavljen 24.06.2009. u 23:59 sati.