vidiš li na meni tragove kočenja
stala sam kad je trebalo
čekala zeleno
vidiš li na meni tragove kočenja
razum je pobijedio
požuda na čekanju
htjela sam raširiti ruke
zaboravit' tko sam
izgubiti tlo pod nogama
uroniti u san
no…
na meni su vidljivi tragovi kočenja
razum je pobijedio
nisam zagrizla jabuku
prošla na crveno
Bismo li trebali živjeti život - onako kao što nam romani i filmovi sugeriraju - punim plućima, bez razmišljanja? Ne vjerujem baš da je to moguće iako ponekad pomislim... kako bi bilo kad bih...
Post je objavljen 11.06.2009. u 17:18 sati.