Marketing
Train of Thought by Night Fairy
Sparina. prolazi kroz moju kožu, ljepljivim rukama primam se za metalne ručke i ulazim u vlak. Kroz glavu mi prolaze milijuni bakterija koji se nalaze na tom komadičku metala kojeg sam primila. Nema veze, ionako budem umrla jednog dana, ionako se svakog dana trujem svakim udisajem trulog zraka oko mene. Zagađena je zemlja, zagađena sam ja. But, do not despair! Živim.
Nasmijano lice konduktera. Ne volim HŽ, no ovaj se kondukter čini kao jedan od onih koji će uz blago upozorenje oprostiti kartu od Dugog Sela do Kraljevca. Upitam ga „Po čemu da onda namjestim sat, jer ovaj očito nije točan?“. Veliki sat na stajalištu ukrao mi je dragocjeni dugi poljubac sa mojim dragim. „Pa dođite 5 minuta ranije“. Živjeti 5 minuta ranije od cijeloga svijeta. Ponekad i živim tako, 5 minuta ranije od svih, pomaknuta u vremenu i prostoru ili samo malo ćaknuta. Možda od tuda, ponekad, moja nervoza i misli „Požurite malo, uhvatite moje misli“, njih milijun istovremeno. Zaista ponekad tražim gluposti.
Lily Allen na i-pod-u, omogućeno by moj dragi. Hvala ti. To sam ja. U sparini, kupajući se u vlastitom tijelu, u vlaku, putujući kući. Savršen zvuk izlazi iz malenih slušalica, koje stalno nabijam sve dublje u uši, da ubijem zvuk ostatka svijeta, stvarajući svoju vlastitu filmsku muziku. Izmišljam riječi, ili ih čujem na svoj način, vežem dijelove stihova kako mi pašu. Pola su gluposti, pola nebuloze, pola istine, slažem ih da mi pašu.
A sada, trenutak za mene molim....slažem misli..... pričekajte..... sljedeća stanica izvolite ući.... hvala što ste putovali s nama.
Post je objavljen 27.05.2009. u 00:26 sati.