Marketing
Ljubimo se, braćo moja
Nakon poduljeg izbivanja iz javnog života priskočila sam samo na kratko da iznesem javnu ispriku svima koji su eventualno posjećivali blog u zadnje vrijeme i svima onima koji i dalje vrijedno i lijepo pišu, a ja eto, nikoga ne pratim. Povremeno zavirim na neku od vaših stranica, ne ostavljam komentare (uglavnom) i to je to. Nema neki osnovan razlog zbog kojeg je to tako. Jednostavno pomalo suhoća, pomalo pomanjkanje vremena, a onda i neki prelom u meni koji me povezao više sa stvarnim životom a manje sa ovim virtualnim. Često mi dođe želja nešto objaviti, ali ako to ne učinim tog časa, tada sjećanja i intenzitet događaja blijedi. Nastavljam svoj život, gradeći ga i dalje na postavljenom temelju, zahvalna onima koji su mi pomogli taj temelj postaviti, ali nekako svojeglavo, tako tipično za mene. U ovih nekoliko mjeseci puno se toga izdogađalo, tužnih i lijepih stvari..... tužni su izblijedjeli a lijepi trenuci ostaju tinjati i dalje u mom duhu. Među najljepše trenutke ubrajam posjet svog brata iz Kanade s kojim sam provela jako puno kvalitetnog vremena, a njegov pogled, dubok i iskren, koji graniči mudrošću i dječjom nestrpljivošću, ostaje sjati u meni. I kada se okrenem u svojoj sobici koju nazivam ured najčešće u mislima sretnem taj njegov pogled i donosi mi osmjeh na lice i toliko potrebnu hrabrost u cijelo biče, daje mi sigurnost i osjećaj slobode. Iz toga proizlazi koliko bezuvjetna ljubav čini dobro svakom čovjeku i izvlači iz njega snagu i mir, najviše što jedan čovjek može drugom podariti. A znamo da nas samo naš Otac nebeski ljubi sasvim bezuvjetno, i uzdajmo se u tu ljubav i neka nas ona vodi.
Svima želim obilje Božjeg blagoslova.
Post je objavljen 20.05.2009. u 12:19 sati.