Kako izaci iz ovih oklopa mojih besmislenih rutina, ponavljanja gresaka? Zarobljena sam u svojoj nemoci da postupim drugacije. Porazena od destruktivne strane sebe. A kako drugacije, jer kreativnost je izmedju te dvije strane, i moram da se poigram sa destrukcijom da bi stvorila nesto vrjedno. Ili ja to samo zelim vjerovati. Mozda je moguce, cisto planski, izvuci najvaznije, sastaviti i predati. Mozda rezultat bude isti, samo sa manje muke? Odavno nisam osjetila onaj osjecaj ponosa nad sobom, kad nesto iz mene izadje sto i pored svih kriticara u meni budi sigurnost i nadu. Mozda sam se prodala, u zelji da naucim, pocela sam oponasati, u zelji da se oslobodim pocela sam pretjerivati, jesam li ikada ipak imala sebe? Kako stvarati ako ne vjerujem. Bojim se inspiracije jer i ona stvara ocekivanja... previse sam se odaljila od nje.
Post je objavljen 19.05.2009. u 00:21 sati.