čeka šok za šokom.
Richard Lewontin, profesor genetičar, Sveučilište u Harvardu
Genetski modificirani organizmi (u daljnjem tekstu GMO) jesu svakako jedna od tema današnjice koja se nameće svojom važnošću za svekoliki život na Zemlji. Međutim, čini se da implikacije koje GMO poteže za sobom nisu dovoljno znanstveno proučene, štoviše, postoje mnoge kontroverze o kojima vrijedi informirati javnost, činjenice o kojima vrijedi (i treba!) savjesno promisliti.
Prije svega, GMO je organizam čiji je genetski materijal promijenjen koristeći tehnike genetičkog inženjerstva, odnosno u čiji je genom intervenirano u svrhu mijenjanja. Dakle, koriste se molekule DNA različitih izvora, koje se spajaju u jednu molekulu, stvarajući novi set gena, ponajprije kako bi taj novi set urodio nekim novim plodom „poboljšanih performansi“.
Početak masovne i komercijalne proizvodnje GM usjeva veže se uz godinu 1996. i Sjedinjene američke države (tko je iznenađen, neka digne ruku), iako se s izvozom, barem u Europu, pričekalo, jer je EU stavila moratorij na uvoz GMO-a, na što su SAD odgovorile tužbom. EU je petogodišnji moratorij zamijenila zakonskim propisima o opsežnom, obveznom označavanju hrane s GMO, kao i sustavom koji nalaže praćenje određenog genetski modificiranog proizvoda od polja do stola što se pokazalo mudrim potezom jer se čini da SAD, a uz nju i Kanada kao veliki proizvođač GMO, nisu bile sposobne udovoljiti tim prohtjevima. U Hrvatskoj je Zakon o GMO donesen 2005. godine, a osobno sam ga, za potrebe studijskog rada, proučavala. Ušavši dublje u tematiku GMO-a, Zakon mi se učinio kao Potemkinova sela, čija fasada intimidira legitimnošću vlasti koja ga je donijela, a iza te fasade, čini se, stoje interesi biotehnoloških oligarha, politika(nstvo), nedovoljno istraženi rezultati, indoktrinirani znanstvenici, amerofilno i ino poltronstvo,…, što se sve, naravno, zavrtilo oko kapitala.
Najvažniji prigovor koji protivnici GMO-a navode su izrazito nedovoljno istražene posljedice koje GMO ima ili će tek imati na živi svijet, koje ne smiju biti zanemarene. Provedeno je tek nekoliko istraživanja s hranjenjem životinja i ljudi, a većinom su ih vodile biotech tvrtke koje te GM usjeve i same proizvode, bez objave rezultata. U jednoj od alarmantnih studija štakori koji su jeli Calgeneove FlavrSavr rajčice zadobili su oštećenja probavnog trakta. Pokus kanadskog Sveučilišta u Guelphu pokazao je dvostruko veću smrtnost pilića hranjenih GM kukuruzom od kontrolne skupine hranjene običnim kukuruzom. Rezultati su proglašeni statistički zanemarivim, a pokus je prekinut. Između 2000. i 2002. u njemačkom Hesseu, 12 krava je uginulo hraneći se GM kukuruzom. Uzrok smrti će vjerojatno ostati nepoznat – Greenpeace Germany i vlasnik krava ukazuju da odgovoran institut nije valjano istražio uzrok smrti. Prema nutricionističkom laboratoriju u Yorku, alergija na soju povećala se za 50% između 1998. i 1999 (nedugo nakon ulaska GM soje u britanski hranidbeni lanac). Na ovo se osvrnulo i američko Ministarstvo poljoprivrede: Najveće pitanje na koje upućuju ovi rezultati je kako objasniti brzo prihvaćanje GM usjeva kada su njihovi financijski rezultati upitni, pa čak i negativni. Iz toga se nameće zaključak da se GM usjevi ne proizvode za opće dobro, već za profit agro-kemijskih tvrtki koje gube zaradu zastarijevanjem patenata svojih kemikalija. Tvrtka prozvodi i sjeme otporno na herbicid i sam herbicid, pa je zarada tako udvostručena. Uzgajivači se ugovorom moraju obvezati da neće čuvati sjeme za sljedeću sjetvu, niti da će kupiti herbicid od drugog proizvođača. K tome, GM tvrtke kupuju manje sjemenarske tvrtke, tako da je u nekim regijama nemoguće kupiti nemodificirano sjeme. Ovakvih sličnih slučajeva, kontroverzi, skrivanja rezultata i pokušaja osporavanja studija koji govore u prilog borbe protiv GMO-a ima i previše.
Prisjetimo se i da je, prema vijestima agencije France Presse (30. siječnja 2001.), Bosna odbila donaciju od 44 tisuće tona američkog GM kukuruza StarLink vrijednu 4 milijuna US$, usprkos američkom uvjeravanju da se ovaj kukuruz koristi za ljudsku i stočnu hranu, a isto je učinila i gladujuća Zambija.
Čini se da transnacionalne biotehnološke kompanije kroje politiku plasmana GMO, primjerice, nekadašnji službenik Monsanta (velike biotehnološke korporacije), a potom pravnik američke Direkcije za hranu i lijekove (famozna FDA) napisao je 1992. Prijedlog zakonskih propisa o GM hrani u SAD. Po obavljenom poslu napustio je FDA i vratio se u Monsanto. Ministarstvo za poljoprivredu puno je bivših službenika biotech korporacija. Znajući to, postaje jasno da europsko odbijanje transgene hrane može bitno i katastrofalno ugroziti američki izvoz. Biotech korporacije same provode ispitivanja novih GM usjeva i podnose rezultate ispitivanja FDA,a često odbijaju dati i dodatne informacije koje traži FDA, jer im postojeći zakon to omogućava. Također je bitno spomenuti da ne postoji odredba koja o tome koje testove, na koje sastojke i kojom metodologijom valja provesti, pa proizlazi da su sve tvrdnje o bezopasnosti hrane od GMO-a po ljudsko zdravlje utemeljen na nepotpunim testovima onih istih kompanija koje su GMO i stvorile.
Jedan velik problem na koji nailazi prosječan, mali poljoprivrednik, jest taj da je GM usjeve nemoguće kontrolirati. Polen GM usjeva nošen vjetrom širi se kilometrima i može prenijeti genetski modificirana obilježja konvencionalnim usjevima i nekim divljim srodnicima, tako da je nemoguće zaustaviti njegovo širenje. Usjevi otporni na herbicide već su zagadili tradicionalne usjeve u Sjevernoj Americi. Zanimljiv je slučaj poljoprivrednika Percyja Schmeisera koji se suprotstavio Monsantu kada su njihovi istražitelji pronašli neautoriziranu GM uljanu repicu na njegovom posjedu u Saskatchewanu, Kanadi. Tvrtka je protiv njega pokrenula sudski postupak na kojem se branio tvrdeći da ne želi te usjeve na svojoj zemlji. Odluka suda: nije važno je li GM sjeme tamo dospjelo vjetrom ili nekim drugim slučajem, Percy je kriv za neovlašteno korištenje Monsantovog patenta. Zato je većini poljoprivrednika sigurnije plaćati skupo GM sjeme i tako izbjeći ogromne pravne troškove koji bi mogli nastati zbog uzgoja kontaminiranih tradicionalnih ili organskih usjeva.Brojnim proizvođačima organske hrane je zbog zagađenja usjeva GM polenom uskraćen certifikat, te ih nisu mogli prodati. Uljana repica otporna na razne herbicide postala je jedan od glavnih kanadskih korova. To pak znači da njihovo uništenje zahtijeva jače, opasnije i zastarjele kemikalije.
U svjetlu toga zanimljiva je činjenica da GM usjevi uglavnom ne ostvaruju očekivane rezultate. Tvrdnje o većim prinosima nemaju veze s pravim stanjem. Izvještaj Udruge Soil o iskustvima sjevernoameričkih uzgajivača zaključuje da većina obećanih prednosti nije ostvarena i da su GM usjevi praktična i ekonomska katastrofa. Doktor Charles Benbrook proučivši rezultate s 2800 pokusnih sojinih polja izvješćuje da urod GM soje podbacuje u prosjeku za 6,7% u odnosu na nemodificiranu soju, a može se spustiti i do 10% u usporedbi s biranim konvencionalnim vrstama.
U Europskoj uniji odnosno u EU parlamentu vođene su prave bitke oko toga treba li ili ne dopustiti širenje genetski modificiranih proizvoda na europskom tržištu. Neke države (npr. Austrija, koja se cijela proglasila zonom slobodnom od GMO-a) najoštrije su protiv toga. Rezultat? Donijeta je politička odluka da ako ni protivnici ni zagovornici GM proizvoda ne mogu na tu temu postići većinu, proizvod može na EU tržište! S druge strane, preko 70% europske populacije protivi se GMO proizvodima u prehrani. A kako je kod nas? U Hrvatskoj se do 2007. godine 13 županija proglasilo slobodnima od GMO-a, što nam daje zaključiti da lokalne vlasti ipak shvaćaju težinu mogućih posljedica koje GMO može donijeti. Ipak, ako smo svjesni da se čitava stvar svodi na materijalni dobitak pojedinaca, neka nas ništa ne začudi, jer će Netko lako naći odobrenje ako to želi, baš kao što je svojedobno jedan saborski zastupnik izjavio, u obrani jednog solinskog industrijskog štetočine i zagađivača, Pa ne mogu tražiti od industrije da radi bez profita!
Odužila sam s ovim napisom, ali, zaista ne znam što bih izbacila da bude kraće, ne želim vas u korist uštede vremena čitanja zakinuti za kvalitetu- moja je želja bila da vam, cijenjeno čitateljstvo, prenesem neke bitne činjenice i informiram vas o kontroverzama GMO-a. Svakako ih dobro odvagnimo, i ne srljajmo u mutnu GMO budućnost, jer rajčica je rajčica, a riba je riba.
I.B.
Post je objavljen 08.05.2009. u 03:04 sati.