Otišla šetati na Rivu, prošla pokraj štanda na kojem se prodaju po promotivnim cijenama ruže, kupila jednu prekrasnu ružičastu ružu, a prilozi idu za Ligu za borbu protiv raka, i uz to dobila sam balon...
Lijep dan iskoristih za šetnju centrom grada i kavu s vjenčanim kumom (da, ja imam kuma, a ne kumu!)... I nakon kave, krenula sam prema mjestu gdje bio parkiran moj automobil; a kad idem u grad subotom, kao da se "pretplatim" za jedno parkirno mjesto, jer se baš negdje stvori mjesto za Clio.
I na putu prema njemu, odlučih otići u crkvu svetog Frane na Obali pomoliti se nakratko. U crkvi sjedi bakica i tiho moli... Otišla sam do kipa svetog Ante koji se nalazi odmah pored ulaza u crkvu, kleknula, i baš kad sam htjela zapaliti lučicu na zidiću pored kipa, od topline ostalih svijeća balon je odjednom puknuo, i to je odjeknulo crkvom takvom silinom da je bakica vrisnula... Došla je brzo i domaćica crkve koja ja baš bila uređivala nešto oko glavnog oltara... Mislile su da se radilo o pucnju ili tako nešto slično...
Eto... ja slučajno, zaboravivši na balon, malo poremetila tišinu u crkvi... Meni je na trenutak bilo neugodno, ali sam se sabrala i pomolila za svoju duhovnu potrebu, baš kao što i svaki puta kad odem u centar "skoknem" do Gospe od Zdravlja i tamo se pomolim, ili do svetog Frane pa se pomolim i njemu, ali i svetome Anti, koji je njegov sljedbenik, također franjevac...
Ali, ni slutila nisam da ću, samo zbog želje da upalim lučicu pored kipa "sveca cijeloga svijeta", izazvati schok efekt...
A naslov? On je... samo trenutačna inspiracija...
Post je objavljen 25.04.2009. u 16:24 sati.