Na pisanje ovog posta me potakla Rudarka, svojim nedavnim temama.
Ja imam ljubavnika, godinu i pola. Zbog toga ne osjećam krivnju, uopće. Vjerojatno ću naići na osude ovdje, priznajući to.
Sve je počelo u jednom periodu mog života kad su mi kockice bile loše posložene. Nisam bila ona prava ja, jer su mi neki ljudi, na čelu sa sveki, ispili svu pozitivnu energiju iz mene.
Tu se pojavio on. Kada sam ga prvi puta vidjela osjetila sam da će mi ta osoba postati dio života. Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja, kad je ušao u prostoriju svi zvukovi i slike oko mene su nestali. Nisam dovoljno vješta da riječima opišem osjećaj koji me tada snašao. Večer koja mi je na početku izgledala kao i svaka druga, pretvorio je u večer koju ću, kao jednu od najljepših, pamtiti zauvijek. Savršeno mi je odgovarao kao sugovornik, a onda me nepovratno kupio plesom. Neko sam se vrijeme, unatoč ogromnoj fizičkoj privlačnosti, odupirala platonski, prijateljski odnos pretvoriti u nešto drugo. A onda je jednog jutra naboj, stvoren telefonskim razgovorom, postao previše jak i popustila sam, jer ionako sam već bila emotivna preljubnica.
On živi i radi na relaciji Zagreb-drugi grad, službeno je slobodan, a neslužbeno neznam niti me zanima. Viđamo se kad dođe ovdje, kad sam ja poslovno u njegovom drugom gradu ili ako ja putujem negdje drugdje on me prati. Dok je u Metropoli viđamo se isključivo kad ja Facu spremim na spavanje ili ako je Faca kod moje Maje. Pod nikakvu cijenu mu ne bih posvetila niti sekundu vremena na uštrub Face.
Od njega ne želim ništa više od ovog što imamo, da sam i slobodna ne bih se vidjela s njim u nekoj drugoj vrsti veze od ove.
Ja svoga muža volim na jedan, a njega na drugi način. Različite su osobe i samim time nepodobne za usporedbu, zato to niti ne radim. Jednostavno mi on ispunjava neke praznine koje postoje u bračnom životu.
Trenutno sam potpuno ispunjena i sretna. Ne grizem se zbog toga što ne živim po nekim moralnim normama, jer ipak sam si ja (nakon Face) na drugom mjestu. Želim živjeti punim plućima i nedostatak zraka sam pronašla u njemu, u našim lijepim trenucima.
Da sutra toga nestane bit ću sretna što sam to imala.
I
Post je objavljen 23.04.2009. u 10:46 sati.