– Dobro jutro – poželio nam je Novi od klupe probudivši se. odmaknuo je od sebe novinski list i sjeo na klupu na kojoj je netom prije sjedenje spavao. S očiju je brisao krmelje.
Uzvratili smo mu želju za dobrim jutrom.
– Kako sunce lijepo sja! – rekao je Novi od klupe.
– I potočić žubori – začuo se Štef od boce koji je u grmlju piškio.
– I u kontejneru se sve zeleni – oglasila se Marija od kontejnera naginjajući se nad kontejner i vadeći iz njega zelenu vinsku bocu.
Nisam znao što bih ja rekao, no kako sam osjećao potrebu da se pridružim njihovim izjavama svojom izjavom pogledao sam na sat i na njemu ugledao da je danas 22. travnja, te se sjetivši, uzviknuo:
– Majko zemljo, sretan ti Dan!
Svi su pogledi bili uprti u mene.
– Ti si sin zemlje? – zapitao me je Novi od klupe – kad ti je majka zemlja?
– Jesam – rekao sam ponosno. – Volim sve što je od zemlje.
– I blato? – zapitao me je Štef od boce.
– I kaljužu? – upitala me i Marija od kontejnera.
Klimnuo sam.
Novi se kratko zamislio.
– Svi smo mi u blatu. Svima smo ogrizli u kaljužu ljudske psihe.
– I alkoholnih para – dodao je Novi od boce.
– I PVC otpadaka – pridodala je Marija od kontejnera.
– I PVC otpadaka – složio sam se zamislivši se. Nekako nesvjesno sam izustio: – Zemlju treba čuvati. I zato: sretan ti Dan!
– Sretan ti Dan! – Štef od boce skinuo je kapu s glave i kao što se odaje počast pokojniku pogledao na zemlju, a kapu prislonio plućima.
Kao nekim dogovorom zašutjeli smo. I šutjeli i više od minute.
– Nek Zemlji bude laka zemlja! – izustila je Marija od kontejnera.
– Nek joj bude! – izustili smo i svi ostali.
Post je objavljen 22.04.2009. u 07:36 sati.