Ja, kao golo stablo,
bez tebe
sad već bez lišća i korijena
ostavljena tako
trebam te ovdje da se ponovo rodim
toliko toga podsjeća na tebe
dok prolaze slike
u ovom izgubljenom životu
tebe više nema
nedostaješ mi,
ljubavi moja
nedostaješ mi
dok te uzalud tražim pogledom
u odsutnosti tebe
želim te još više
da bi ti mogla reći
nedostaješ mi,
ljubavi moja
ova bol
jaka kao beskrajni zbogom
u odsutnosti tebe
i ovoj praznini u meni
od nas je ostala duša
svaka crta, svaki list
kad zatvorim oči
tu si, kraj mene
grliš me
ponovo
onako, kao nekad
i vidim nas stisnute
u nama samima
vezane da se nikad ne odvežemo
u svakoj si mojoj suzi
da te nikad ne zaboravim
nedostaješ mi,
ljubavi moja
nedostaješ mi
toliko da umirem svakog novog dana
opet i opet
trebam te tu kraj sebe
da ti kažem
nedostaješ mi
ljubavi moja
i ova bol
hladna kao beskrajni zbogom
vrištim ovu potrebu za tobom
jer u meni više nema onog života
a živim
u odsutnosti tebe
ti si moja najveća greška
greška koju bi opet ponovila
Post je objavljen 17.04.2009. u 21:32 sati.