pogašenih svjetala
blještim duboko u noć
zaražena prolazim bez sna
s kvržicama u leđima
dok patim za tvojim muškim rukama
na ramenima
baš te briga što ću ja sad bez sna
rukama u unutrašnjosti
gladim svoje slabosti i skrivam ih
negdje između redaka
još neko vrijeme
još malo
moje ruke miluju moć
koju imaš nada mnom
još malo
još malo
dok ju ne priglim sebi
neslavno kao i do sada
Post je objavljen 09.04.2009. u 22:40 sati.