Marketing
Svijet je granica...
Svijet je granica...
Granica chega??
Gracnica realnosti i mashte...
Kako ostati realan kada nas mashta drzi u nekoj nadi da che sutra swe biti bolje...
Kako mashtati kada nam se swi snowi srushe...
Di je onda zlatna sredina...??
Kako je pronachi??
Ochito nikako...
Zadnje wrijeme je chudno jako...
Chudno za mene...
Dogadjaju se opet sranja..
Swe se ponawlja...
Zasto??
Zasto se nikada ne mogu zaljubiti u onu koja to misli i zeli wratiti...??
Zasto uwijek kad nesto imam,to izgubim u kratkom roku...??
Jednostawno zadnjih dana (tjedana) nisam swoj...swe se promjenilo...
Netko me promijenio...
Uwukla se u moj ziwot polako i neprimjetno...
Ona je chudo malo...
Blentawo slatka...
A opet toliko lijepa da boli gledati u nju...
Swa prediwna, i swa strashna
Swa profinjena, i swa wulgarna..
Swa prediwno njezna,a opet ostra kao britwa...
Swa toliko zilawa i neunistiwa,a opet zeljna zastite, tako da u njenoj blizini ne mozes biti rawnodushan...
Wech mi dulje wrijeme nitko nie bio toliko drag...
Wech dulje wrijeme nisam prema nekome to osjecho...
Puko sam nakon dulje wremena...
Zato se sad opet wracham swom blogu koji me uwijek nadopunjawao...
Samo sam tu mogao napisati swe sto osjecam i sto mislim...
Swe sto zelim..
A zelim samo nju..
Mozda bi swe bilo bolje i lakshe da se neke stwari nisu odwijale kako nisu trebale...
A mozda i nebi...
Opet swe ostaje na mozda...
A sad...chini mi se kao da sam je izgubio...
A s njom kao da sam izgubio i neki dio sebe...
Ne razumijem kako je u kratko wrijeme netko uopche mogao postati dio mene...
Swoje srce ne otwaram lako...
U biti...
Ne otwaram ga uopche...
Ali ona je to zasluzila...
Ne mogu je kriwiti za nista...
Kriwim samo sebe i swoje blesawo srce koje se trebalo iskljuciti kad je bilo wrijeme...
Sad je za to prekasno...
Swe bih dao da imam shansu...
Zaista swe...
I sad pishem owo...
Mislim na nju...
Nadam se nemoguchemu...
I zaklinjem se sam sebi da chu se suzdrzati od swega...
Samo da je u potpunosti ne izgubim...
Jedino chega se bojim...
Bojim se toga da li je moguche to izwrsiti...
Da li je moguce to ispostowati...
Iz trenutka u trenutak mi se swe wishe chini da nije...
Sanjam...
Sanjam snowe...
Bezbojni su...
Crno bijeli...
Bez nade...
Bez utjehe...
Da li strah chini snove crno-bijelima?
Da li biti slobodan znachi
sanjati snove u boji?
Zelim ponowo sanjati u boji...
Zaista zelim....
Utjeha je tek u rijetkim ljudima...
Jako rijetkim...
Rijechi zaista definiraju nashu stwarnost....
Ponekad to zaborawljamo i razbacujemo se njima kao da su nesto bezwrijedno...
Rijechi treba pretwarati u osjecaje...
Istinske osjecaje...
Ljudi me chudno gledaju u zadnje wrijeme...
Ali zaista ih ne kriwim...
Nemam zasto...
Wjerojatno osjecaju tu negatiwnu energiju..
Strahowe koji me proganjaju u zadnje wrijeme...
Zasto ne postoji jednostawan lijek...
Neko jednostawno rjeshenje za zaboraw...
I sad smisljam neki normalan kraj owog nenormalnog naklapanja...
Ne mogu ga smisliti...
Kao da sam zablokirao...
Zarobio sam swoje rijechi koje sam trebao prenijeti na owaj blog...
Nema weze...
Sutra je nowi dan...
Mozda se jednostawno desio neki kratki spoj od swega sto mi se mota po glawi...
Mozda se sutra probudim i swe bude idealno (je wrajt)
A mozda se i ne probudim...bilo bi lijepo otich na takaw odmor...
Post je objavljen 05.04.2009. u 22:50 sati.