Jedan od razloga zbog čega su organizirani potrošači iz Splita pred gotovo tri godine uputile prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o HRT je i odredba da građani plaćaju naknadu, čitaj: porez na tv i radio aparat, jeste, neustavna odredba o utvrđivanju i plaćanju sporne naknade koja, temeljem Zakona, čini 1,5% od prosjeka isplaćene neto plaće u Hrvatskoj. Istina, još se uvijek čeka da se Ustavni sud RH smiluje i stavi spomenuti prijedlog na rasprava, a opravdanost prijedloga nalazimo upravu u Ustavu RH kojim je eksplicitno utvrđeno: «Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.»
Ako slijedimo spomenuto ustavno određenje, a naknada za HTV je trošak (usluga?) javne ustanove, onda je opravdana inicijativa HSLS-a i HSU-a za izmjene i dopune Zakona o HTV kojima žele otkloniti nepravdu u plaćanju «pretplate» koju osjećaju brojna umirovljenička kućanstva.
Spomenute političke stranke se zauzimaju za zaštitu umirovljenika što je na određen način ispravno, posebice zaštitu umirovljenika koji primaju zaista male mirovine. Međutim, da li bi to bilo pošteno prema radnicima koji su izgubili posao u odnosu onih umirovljenika čija je mirovina veća od 5.000,00 kuna/mj. Mislim da se sa ovim prijedlogom ne bi složili radnici koji primaju monimalac, ili su nezaposleni. Nadalje, iako je inicijativa na tragu pravednijeg opterećenja umirovljenika, ipak, prijedlog ako bi se usvojio, više bi napravio štete nego koristi. Slijedom toga, isto bi pravo mogli ostvariti domaćinstva bez stalnih i dostatnim primanjima i td.
Drugo je pak pitanje da li ima društvenog opravdanja da građani plaćaju porez na posjedovanje aparata, jer program ne plaćaju. Drugim riječima, HTV kao i ostale tv i radio kuće trebale bi imati ravnopravni položaj na tržištu telekomunikacija. Ravnopravne nisu, jer se HTV financira državnim nametom, dok su druge televizije (RTL, Nova ……) komercijalne. Ako pokušamo usporediti programe uočavamo da spomenute televizije daju dobre, ili jednako loše, informativne i druge programe. Nadalje, ako Država ima interesa i potrebe da ima kontroliran sustav javnog informiranja ili pak potrebu za nekim edukativnim programima imalo bi smisla da se za takve državne potrebe osiguraju sredstva u državnom proračunu, te da se iz Proračuna plaća minutaža informativnog i/ili edukativnog programa bilo to na HTV, TRL-u, ili Nova TV. Jasno, ministar financija će odbiti još jednu proračunsku stavku. Međutim, kada bi ministar stavio na papir izračun koliko danas građani plaćaju za program (sa kojima nisu zadovoljni) prema trošku za plaćanje određene minutaže informativnog programa, korist bi bila višestruka. Korist koja će(?) nastati racionalizacijom poslovanja HTV primjenom tržišnih uvjeta poslovanja gotovo je nemjerljiva prema troškovima skupog sustava - bez ikakve odgovornosti.
Koliko je HTV sustav neosjetljiv na aktualnu ekonomsku krizu, ne smatraju potrebu za štednju, smanjenje troškova poslovanja, smanjenje plaća menađera (koji ne brinu o prihodu, on se gomila prema Zakonu), savjetnika, voditelja …da su neovisno o recesiji povećali naknadu za ovu godinu, jasno sve u skladu sa Zakonom. Nevjerojatno, ali istinito.
Dakle, pored toga što je zakonska odredba o naknadi (porez na aparat) za HRT suprotna Ustavu RH, i ako već moramo plaćati namet, svakako bi trebalo ponuditi izmjene i dopune Zakona o HRT na način da se naknada utvrđuje prema gospodarskim mogućnostima potrošača/domaćinstva. Drugim riječima, domaćinstva čija su ukupna primanja ispod minimuma egzistencije, trebali bi biti oslobođeni od plaćanja naknade za HTV, a ostala domaćinstva progresivno, sukladno ukupnim primanjima.
Dostavljeno na znanje i potporu HSLS-u i HSU-u
Post je objavljen 04.04.2009. u 00:39 sati.