Ovih par dana travnja, muzika mi zvuči posebnije nego inače...
U njoj sam, skoro potpuno, prolazi kroz kožu, uvlači se u me i opija kao... hm... (zamisli što želiš)
Ovaj travanj neodoljivo podsjeća na ONAJ travanj... osmjeh u dubini mene je prisutan...
I mašta, i snovi, i još malo... poletjet će opet ptica u zrak.
Samo djelić zdravog razuma se još bori, ali snaga ga izdaje... više zvuči kao jeka, iz velike daljine poslana...
već gotovo nerazumljiva, ali djeluje kao upozorenje koje nitko u zraku ne želi slušati.
Ptica može sletjeti na čardak, ma gdje god se on nalazio.
Zvuk gitare može proći kroz kožu i ostati zauvijek.
I svaki travanj je na svoj način poseban, ali samo je jedan bio sretniji...
Post je objavljen 02.04.2009. u 16:58 sati.