Čini se kako niti jedna tema ne isprovocira takve reakcije kao tema o eventualnom preustroju Bosne i Hercegovine. Tako je i ovaj put. Na inicijativu o preuređenju Bosne i Hercegovine u 12 županija, kojom je predviđeno dokidanje današnjeg statusa Republike Srpske, uslijedio je izravan srpski odgovor. On se ogleda kroz izjavu predsjednika Srpske demokratske stranke Dragana Kalinića, kojih se ovih dana otvoreno založio za troentitetsko uređenje Bosne i Hercegovine. Zanimljivo na prvi pogled, reći će mnogi. Međutim što se iza toga skriva. Bolje upućeniji u sofisticirano vođenje srpske politike na prvi će pogled Kalinićev prijedlog prepoznati i dešifrirati kao kukavičije jaje koje ima za cilj skretanje rasprave u one vode koje teku u istom smjeru kao i srpski politički interesi. Malo je vjerojatno da bi Kalinić i njegovi istomišljenici željeli sjesti za pregovarački stol i sa drugim dvjema stranama, te otvoriti raspravu o nečemu što već imaju. Logičnijom se čini mogućnost kako je njihova temeljna nakana skretanje rasprave o trećem entitetu među političke predstavnike Bošnjaka i Hrvata, odnosno u okvire Federacije. A onda je to problem većeg entiteta. A Srbi se tamo ne žele miješati. A i zašto bi, kada već samostalno nadziru 49 % teritorija, prigrabljenog isključivo za sebe ognjen i mačem. Teritorija koji je u Daytonu dobio i međunarodni pečat.
Reagiranja koje dolaze iz bošnjačkih krugova, odnosno Stranke za BiH, pokazuju kako ni u toj stranci, istina uz naglašeni oprez, više ne izbjegavaju razgovarati na ovu temu. Prisjetimo li se reagiranja, koje su ranije pristizali iz tih krugova, dade se zamijetiti kako su one puno odmjerenije ali se postavlja pitanje je li to uistinu zbog iznenada nadošle bošnjačke želje za kompromisom ili je to zbog činjenice kako prijedlog o stvaranju trećeg entiteta ovaj puta nije došao sa hrvatske strane. Sudeći bar prema medijskim natpisima hrvatska strana pokazuje najviše rezerviranosti prema ovom Kalinićevu prijedlogu. Što je razlog rezerviranosti može se samo nagađati. Je li to zauzetost oko preustroja Mostara, priprema Središnjeg odbora u Neumu, strah i od same rasprave o trećem entitetu, ili je prepoznata zamka, teško je kazati. Međutim u državi gdje se jednim potpisom suspendira ustav i zakoni sve je moguće. Pa tako su i referendumi jednoga naroda legalno i legitimno sredstvo političke borbe dok se i sami zahtjevi za referendumom koji dolaze od drugog naroda u startu kvalificiraju smiješnim. Na preustroju Mostara testiraju se krajnje namjere međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, svima je već očito. Ukoliko međunarodna zajednica nametne prihvatljivo rješenje u ovom slučaju onda se može očekivati i neko prihvatljivije rješenje budućeg ustroja Bosne i Hercegovine. Međutim u ovo se teško može vjerovati. Posebice što u to ne vjeruju niti vodeći hrvatski političari ali ni oni koji im redovito ukazuju svoje povjerenje na izborima.
Prioriteti su izgleda unutarstranačka razračunavanja i ostvarivanje što boljih preduvjeta za neke političke bitke koje će doći u doglednoj budućnosti. Bitke s kim i za čije interese, i dalje ostaje otvoreno !
Post je objavljen 18.03.2009. u 12:52 sati.