Mnogo puta sam čuo tvrdnju "vjera stavlja volju Boga u središte, a ateizam volju individue". Uz to se navodi obično kako je ljudska samovolja i sebičnost uzrok mnogih zala.
Mislim da je to u najmanju ruku velika mistifikacija i zabluda. To je gledanje iz vrlo suženog gledišta, vrlo daleko od objektivnog razmatranja kakva sve stvarnost može biti.
Primjerice, kršćanstvo se bavi sudbinom čovjeka, njegovih grijehova i životom poslije smrti. Što kršćanstvo tvrdi o mogućnosti odlazaka pasa u raj? Postoji li život poslije smrti za slonove? Ne. Po kršćanstvu, ljudi su posebni, imaju neumrlu dušu koja je jedinstvena i dana samo ljudima. Za ljude postoji posebna shema, Bog gleda njih, a zanemaruje ostatak.
Koje su zapravo mogućnosti?
A. Ljudi su stvarno posebni. Ovo je stav kršćanstva, islama i još nekih religija, i tradicionalni stav mnogih ljudi;
B. Ljudi su posebni, ali možda su još neka bića posebna, isto kao ljudi ili na drugi način, samo što to možda ne znamo; ovo na primjer, tvrde i kultovi životinja, šamanizam, itd.
C. Ljudi zapravo nisu posebni, taj privid dolazi jer smo i sami ljudi; razlika je što ljudi imaju razvijenije neke osobine od drugih životinja. Ovo je donekle stav suvremene biologije, ali i budizma.
Tradicionalni stav je uglavnom A. Ljudi su glavna tema "svetih knjiga" svih velikih religija. Životinje i biljke su tu pozadina, scenografija, metafora a ponekad i strašne nemani.
Među ne-vjernicima i u znanosti počinje prevlađivati mješavina B i C. Mnogim ljudima je sasvim prirodno da, na primjer, njihovi ljubimci razmišljaju, imaju osjećaje i slično.
Ljudi imaju, izgleda, stalno nekakvu idealiziranu sliku životinja: suvremeni udoban život je promijenio idealizaciju iz strašnih zvijeri ili glupe tovarne stoke u žive plišane igračke. Tako mnogi ljudi danas naprimjer, smatraju da su životinje oličenje nevinosti i dobra.
Današnji čovjek (bar u bogatim zemljama) više ne doživljava prirodu kao kombinaciju "nemani" i "jestive divljači". Gdje su nekad na kartama oceana bile strašne zmije, nemani s pipcima, danas se vide samo plava prostranstva ispunjena šarenim ribama i drugim čudesnim bićima, nešto tek malo opasnije od gigantskog akvarija.
Na nekadašnje krvoločne zvijeri, strašne vukove i okrutne lavove kojima su bacani kršćani, danas se gleda na kao tek malo dlakavije psi ili velike umiljate mačke, za koje ljudi potpisuju peticije i skupljaju novce za očuvanje.
Došlo je do promjene percepcije. Čuo sam (čitao) izjave ljudi koji vjeruju da će u raj i životinje, a smatraju se kršćanima...
Poseban problem su "mali zeleni" - inteligentna stvorenja koja nisu ljudi, dakle nemaju veze sa svetim knjigama. Ako ih se nađe, kako ih uklopiti u shemu? Vatikan ima teleskope i traži, ali nisu ništa našli...
Sheri S. Tepper je napisala jedan fantasy roman (Beauty) koji se, zbiva u svijetu s "višestrukim stvaranjima", gdje su ljudi opterećeni istočnim grijehom i smrtni, a vilenjaci nisu i besmrtni su.
Lako je uočljivo kako ne samo što je većina tradicionalnih religija orijentirana na čovjeka i njegov život, nego su i stavovi koje te vjere propagiraju obojeni izrazitim antropocentrizmom i osobinama nekadašnjih kultura.
Interesantno će biti vidjeti kako će popularna vjerovanja u budućnosti uključiti ove stavove. Ako itko ovo čita (što nisam siguran) jako me zanimaju stavovi drugih ljudi.
Post je objavljen 26.03.2009. u 13:00 sati.