Proces reforme obrazovanja u Bosni i Hercegovini potrebno je vratiti u okvire ustavnosti i zakonitosti jednodušan je zaključak koji se mogao čuti na jučerašnjem zasjedanju Skupštine Županije Zapadnohercegovačke. Rasprava o ovoj reformi našla se na dnevnom redu zahvaljujući zaključcima Općinskog odbora HDZ-a Širokog Brijega a sama ova spoznaja sama po sebi otvara mnoga pitanja. Prvo i temeljno pitanje u čitavom nizu dvojbi svakako je zbog čega se ova točka tek sada našla pred zastupnicima županijske skupštine i ako je postojećim ustavom i zakonom baš ova razina nadležna za obrazovanje, pa tako i za reforme na tom polju. Druga dvojba svakako se ogleda u pitanju na temelju kojih propisa i od koga dobivenih ovlasti su pojedinci vodili ove, kako smo jučer napokon čili, protu ustavne procese, te napokon kome će odgovarati za do sada pričinjenu štetu i stvorenu zbrku u javnosti.
Druga zanimljiva točka jučerašnje skupštinske sjednice svakako je usvajanje mišljenja Vlade na Nacrt Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji koji je već danas upućen čelništvu Federacije BiH. Spomenuto mišljenje zapravo je zbir primjedbi i prijedloga na Nacrt federalnog Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji čiji je predlagač bošnjačka strana. Naime, spomenuti Nacrt zakona sedamnaesti je prijedlog po redu kojim bošnjačka strana želi ostvariti dominaciju i na ovom području života a ovo je, prisjetimo se, bio razlog i krize federalne vlade od 11. rujna ove godine, kada su hrvatski ministri napustili federalnu vladu. Nakon višednevnih pregovora kriza vlade je prevladana, te se pristupilo javnoj raspravi o ovom nadasve osjetljivom pitanju. Dosadašnje informacije kazuju kako su Vlade dviju županija sa hrvatskom većinom, Hercegovačko-neretvanska i Zapadnohercegovačka, odbacile ovaj nacrt a kako sada stvari stoje spomenuti će nacrt istu sudbinu doživjeti u još dvije ili tri županije. Što se to skriva iza ovoga prijedloga Nacrta Zakona o pravima branitelja zasigurno će se mnogi zapitati. U prvom redu to je neusklađenost ovoga akta sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima, Ustavom BiH, te ustavom Federacije. Ovim prijedlogom bošnjačka strana je, rukovodeći se vlastitim interesima, propisala prava za bivše članove Armiju BiH i MUP-a, te takozvane šehide i njihove obitelji, te naravno za neizbježne preživjele partizanske borce iz II. svjetskog rata kao i podjelu sredstava koja, sukladno važećem Ustavu RH pristižu iz Zagreba. Razumljivo je da se bošnjačka strana želi domoći sredstava koja joj ni po kom osnovu ne pripadaju, razumljivo je da, služeći se majorizacijom, pokušavaju nametnuti svoje interese, razumljivo je što kroz ovaj zakon pokušavaju spojiti nespojivo. Pripadnike Armije BiH i preživjele Titove partizane. Međutim, sasvim je nerazumljiv toliki stupanj istrajnosti na opstanku vjerskih terminoloških odrednica u državi, koju često nazivaju multietničkom i multikulturalnom. Istrajno namećući u zakon pojam šehid, što je u biti istoznačnica za islamskog ratnika, bošnjački politički predstavnici javno pokazuju kako pali pripadnici Armije BiH nisu pali braneći Bosnu i Hercegovinu nego braneći, a neki čak tvrde i šireći, islam. Ustrajavanje na širenju ovoga pojma i na hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ne može se nazvati nikako drugačije nego pokušaj islamiziranja Hrvata, kao malobrojnijeg naroda u Federaciji BiH. Normalno je kako hrvatski politički predstavnici neće, niti mogu, prihvatiti ovaj zakon ali začuđuje spoznaja kako nedostaje inicijative za odlučniji iskorak. Sama po sebi se postavlja dvojba zbog čega hrvatski predstavnici ne naprave svoj prijedlog zakona, te ga upute u javnu raspravu. Posebice se ovo čini dvojbenim ako znamo da je svih sedamnaest dosadašnjih prijedloga došlo sa bošnjačke strane, dok sa hrvatske nije došao niti jedan jedini. Prepuštanjem inicijative i pristajanjem na podređeni politički položaj ne može se puno toga učiniti, slažu se mnogi, naglašavajući kako je upravo tu problem. Kvalitetnim prijedlozima i insistiranjem na poštivanju domaćih i međunarodnih normi može se jako puno učiniti. Ne zaboravljajući naravno pri tome onu narodnu, «Sreća prati hrabre!»
Post je objavljen 11.03.2009. u 12:30 sati.