Marketing
Scar 3D (2007)
Režija:
Jed Weintrob
Uloge:
Angela Bettis, Devon Graye, Brandon Jay
Priča o Ernieju Bishopu, poduzetniku iz malog gradića Ovida postala je ožiljak zajednice koji nikada neće biti uklonjen. Legenda počinje prije 16 godina, kada je Ernie u svom podrumu zatvorio nekoliko tinejdžera, držeći ih zavezane u ljesovima. Rezao ih je i mučio, a zatim im na ogledalu pokazivao što im je učinio. Jedna od njegovih žrtava, Joan Burrows uspjela se osloboditi i ubiti Bishopa te je tako zaustavila njegovo teroriziranje i postala junakinja svoje male zajednice. Joan je napustila grad nakon tog incidenta, a film počinje scenom kada se ona odluči vratiti u grad prvi put nakon 16 godina kako bi vidjela svoju nećakinju Olypiju, koja je odabrana za kraljicu maturalne večeri.Po njenom povratku u gradu se ponovo počinju događati otmice tinejdžera. Njezina nećakinja Olympia biva oteta, a Joan spletom nesretnoh okolnosti postaje glavna osumnjičena za otmice.
Kada je prije dva mjeseca "Scar" došao u naša kina, mislio sam da ću ga odmah pogledati, ali čim sam vidio ocjenu 0% na stranici ROTTEN TOMATOES, sa zadovoljstvom sam ga izbrisao s liste. Naravno, nisam ga pogledao u Cinestaru, ali sam ga zato skinuo s neta (zar ste mislili da film s takvom ocjenom neću pogledat?!). Nisam htio pokvariti večer, pa sam odlučio da će ovo dosadno poslijepodne biti moje prvo "kućno" 3D iskustvo. I tako, stavio sam kartonske "Spy Kids 3D" naočale i pokrenuo film.
Na moje iznenađenje, tih 90 minuta je prošlo brzinski i nimalo dosadno kao što su ga neki opisivali. Jest da je film na trenutke dosadan i predvidljiv, ali mislim da je pravi razlog pljuvanja po filmu to što je sniman u 3D tehnologiji. Naime, film nema ni jednu jedinu scenu napravljenu za 3D. Imao sam osjećaj da taj 3D stoji samo kako bi se privuklo što više ljudi u kina. Jest da se kućno 3D iskustvo ne može usporediti s onim u kinu, ali kadrovi su snimani kao u tipičnome filmu, bez ijedne scene gdje bi neki predmet ili tako nešto izletjelo iz ekrana da bi se gledatelj izmaknuo. U tome nisam vidio previše smisla, ali kako cijeli post nebi bio o toj "RealD" tehnologiji, vrijeme je da kažem nešto i o filmu.
"Scar" definintivno nije preveliko razočaranje, već je čisti "whatever" filmić za ubiti sat i po vremena. Kad sam već krenuo s manama, onda ću i nastaviti. Film je prepun glupavih dijaloga koji većinom nemaju smisla i već su viđeni u drugim filmovima tog tipa (na svu sreću, likovi i ne melju previše pa se većina filma sastoji od šuljanja, itd...). Uz te iritantne dijaloge (i monologe!?), dosada doslovno proždire prvi dio filma. Mislim c'mmon; nekakav glupavi teen party prepun priglupih tinejdžera koji su u stvarnom životu tridesetogodišnjaci. No ta dosada je naglo prekinuta svakih desetak minuta, kad se u "flashbackovima" protagonistica prisjeća događaja iz prošlosti. Moram priznat da su mi isti ti "flashbackovi" bili čak i zanimljivi, ali nažalost, prepuni scena koje su već viđene u "Hostelu" (polovica filma je kopija oba nastavka tog filma). Uz sve te mane, moram priznat da je bilo i par pozitivnih stvari. Gluma je bila solidna (mada je kao i uvijek bilo nekih iritantnih likova), a Angela Bettis je bila čak i više nego dobra u svojoj izdeprimiranoj ulozi. Ostatak ekipe, uključujući njezinu nećakinju Olympiju i njezinu frendicu kineskinju, sasvim su solidno odradili svoj posao, mad ni oni nisu ništa posebno. I za kraj, nešto o raspletu.
Finale filma stvarno nije ništa posebno, te film završava doslovnim "torture pornom" koji čak i nije toliko traljavo napravljen, pa ovog puta vidimo električni nož kako kasapi glavu. Ta scena me na neki način iznenadila zbog toga što nisam imao prilike vidjeti takvo nešto, a da nije cenzurirano.
I na kraju mogu reći da je "Scar" tipičan primjer filma koji pati od predvidljivosti i tamnih kadrova koji ne spadaju u 3D zbog kojeg je film najvjerojatnije i toliko popljuvan, a da u globalu i nije takvo dno.
OCJENA: 3/5
Post je objavljen 15.03.2009. u 16:44 sati.