Inspekcija, koju danas u Republici Srpskoj provode pripadnici Sfora i predstavnici Tužiteljstva Haškog suda, rezultat je zapovjedi Međunarodnog suda za pretragom nekoliko lokacija i pljenidbom dokumenata koje su vlasti Republike Srpske uporno odbijale predati - izjavio je danas glasnogovornik SFOR-a Dave Sullivan. Ovaj događaj zbio se samo dvadesetak sati nakon upada SFOR-a u zgradu federalnog MUP-a, gdje se nalazi i sjedište federalne obavještajne službe pa ostaje otvorenim jesu li ova dva događaja međusobno povezana. Nakon prošlotjednog izvješća glavne haške tužiteljice Carle del Ponte pred Vijećem sigurnosti UN-a uslijedile su skeptične izjave glede priključenja Hrvatske Europskoj uniji, a pojedini europski diplomati nisu se susprezali u otvorenom davanju izjava o tome kako će Republika Hrvatska na putu do euroatlantskih integracija morati sačekati Bosnu i Hercegovinu. Ponuđena nagrada od 5 milijuna dolara za pouzdanu informaciju o mjestu boravka hrvatskog generala Ante Gotovine, uz istodobne izjave glavne haške tužiteljice kako je general u Hrvatskoj, zazvučali su vrlo čudno. Naime, na temelju izjava Carle del Ponte mogao se izvući zaključak kako je njoj osobno poznato mjesto gdje se Gotovina nalazi, a raspisana nagrada od 5 milijuna dolara kazuje kako ta informacija nije poznata američkoj vladi. Čudna je sama činjenica kako Tužiteljstvo Haaškog suda ne raspolaže nikakvim informacijama o mjestima gdje se skrivaju Radovan Karadžić i Ratko Mladić, ali se još čudnijom čini spoznaja kako status ove dvojice haških osumnjičenika ni malo ne ugrožava ustavno-pravnu poziciju Republike Srpske. Odnosno, kako to da je ukupna situacija oko generala Gotovine postala opterećenje za međunarodni položaj Republike Hrvatske, a situacija oko Karadžića i Mladića uopće se ne odražava na položaj Republike Srpske ili Srbije i Crne Gore? Zaključak? Netko očito želi sve zemlje takozvanog Zapadnog Balkana istodobno primiti u euro-atlantske integracije! U prilog tomu idu i zaključci okruglih stolova Pakta o stabilnosti iz kojih se može prepoznati kako je zaista zajednički cilj ovog projekta monetarna i carinska unija država koje ulaze u takozvani projekt Zapadnog Balkana, odnosno zemalja bivše Jugoslavije, bez Slovenije, ali s Albanijom. Raščlanjujući ove procese stječe se dojam kako se svaka od ovih država kroz reforme u zakonodavstvu, kroz pretvorbe i razne sporazume postupno odriče djela svog suvereniteta, prenoseći ga na nekoga drugog, mada je još uvijek do kraja nejasno na koga. U tom kontekstu, sve jasnijim postaju i konačni ciljevi Haškog suda, kao i informacije o formiranju domaćih sudova koji će suditi osumnjičenim za ratne zločine. I površan promatrač nakon svega se ne može oteti dojmu kako je u prošlom desetljeću nešto bilo izmaklo nadzoru na ovim prostorima. Odnosno, da je do nestanka Jugoslavije i stvaranja niza suverenih država došlo neplanirano. Isto tako, danas se sasvim bjelodanim pokazuje kako je prostor bivše države netko želio transformirati, i to u labavu asocijaciju koju bi predstavljao jedan međunarodno pravni subjekt. U tom slučaju, prijam jedne države u euro-atlantske integracije ne bi bio nikakav bauk, ali primanje čak šest država, sa čak šest glasačkih ruku u zraku, može biti i te kako veliki problem za mnoge, a najviše za velike sile. Stoga, uopće ne čudi i sva ova posljednja zbrka, neujednačeni kriteriji po mnogo čemu, ali ujedinjeni po pokušaju izjednačavanja žrtve i agresora.
Post je objavljen 06.03.2009. u 13:39 sati.