Sudeći prema izjavama koje se u posljednje vrijeme mogu čuti u javnosti, osam od deset županija u Federaciji BiH nema nikakvih problema s punjenjem proračuna. U dvije - Hercegovačko-neretvanskoj i Zapadnohercegovačkoj županiji - problemi s punjenjem proračuna su konstantni, a to je i temeljni razlog zbog kojeg nedostaje novca za sve korisnike proračuna.
Vlade ovih dviju županija prije određenog vremena podnijele su zahtjev za smjenjivanje čelnih ljudi županijskih poreznih ureda na koje ravnatelj Porezne uprave Federacije BiH Midhat Arifović uopće nije reagirao. Zapravo, njegova reakcija svela se na komentar kako moraju postojati dokazi. Kao da neizvršavanje poslova i obveza sukladno zakonu nije dovoljan razlog za pokretanje procesa smjenjivanja. No, ravnatelj federalne porezne uprave zanemaruje pravila igre propisana zakonom, postavljajući se pri tome kao zaštitnik svojih podređenih kolega, što za posljedicu ima slabljenje županijskih proračuna u dvije gospodarski najjače županije s hrvatskom većinom. S druge, pak, strane pokretači procesa opoziva ne pokazuju, čini se, dovoljno ustrajnosti u svojim nakanama. Proces opoziva je, istina, pokrenut, ali je i činjenica i kako postoji gomila dokaza protiv osoba čija se smjena traži..
U posljednje vrijeme podneseno je i nekoliko kaznenih prijava protiv voditelja županijskih poreznih ureda ali su oni i danas negdje u ladicama tužitelja te nije potpuno jasno znaju li za njih pokretači zahtjeva za opozivom ili ne. Ako ne znaju, to je posljedica loše međusobne koordinacije između institucija vlasti, a ako znaju i o tome šute, onda se to može nazvati sasvim drugim imenom.
No, bilo kako da bilo, županijske vlasti su zasigurno talac politike koju je vodila Alijansa za promjene. Zahvaljujući Zakonu o državnim službenicima koji je donesen u vrijeme Alijanse današnja vlast ne može promijeniti niti pomoćnike ministara, niti ravnatelje zavoda i uprava na federalnoj razini, pa tako ni voditelje županijskih poreznih ureda, jer su oni, eto, državni službenici. Ono što promatrače ovih zbivanja svakako čudi ogleda se u pitanju zbog čega vladajuća struktura ne poduzme sve zakonske mehanizme svojstvene demokratskim društvima te ne krene s dokazivanjem proceduralnih pogrešaka, izmjena i dopuna Alijansinih zakona, ali i vađenjem kaznenih prijava iz ladica koje tužitelji drže po nekoliko mjeseci. Pa neka u tom slučaju nadležni sudovi odluče ima li ili nema dovoljno razloga za smjenjivanje određenih, po sadašnjem zakonu državnih službenika. Eventualni sudski proces po svemu sudeći dao bi i odgovor na pitanje jesu li privatni bonovi zakonsko sredstvo plaćanja ili ne, a po svemu sudeći, sve bi dugoročno rezultiralo puno manjim problemima, ne samo kada je u pitanju punjenje proračuna, nego i poštivanje drugih zakona. Kvalitetnim djelovanjem sudbene, izvršne i zakonodavne vlasti po ovim pitanjima zasigurno bi problemi s punjenjem proračuna bili izbjegnuti, a radnici čiji je današnji status potpuno nedefiniran napokon bi počeli primati novce za svoj mukotrpni rad.
Činjenica je kako smo demokratski sustav s relativno kratkom tradicijom, međutim ključne poluge sustava nikad ne smiju smetnuti s uma kako demokratska društva imaju zajamčenu trodiobu vlasti. Uz bok zakonodavnoj i izvršnoj stoji sudbena koja je nadležna za sve ono što zakonodavna propiše, a izvršna, zbog nečijeg kršenja zakona, ne može realizirati.
Post je objavljen 03.03.2009. u 13:33 sati.