Da.... svi se volimo međusobno, ali duboko, duboko u sebi.... Više vremena provedemo pokušavajući podmetati jedni drugima, optužujući se međusobno i izbjegavajući otrovne strelice koje međusobno ispaljujemo.
Obitelj je specifična.... Postoji poredak, ali i uzajamno poštovanje. Bezgranično povjerenje i trenutno nepovjerenje.
Ona nije poput ljubavne veze, ali nije niti poput odnosa građanin - država, gdje bi mi glumili djecu države.
Ne...obitelj je specifična. Čudna...
Na kraju večeri...svi zatvaramo svoja vrata, ostajemo sami sa svojim grijesima unutar ta 4 zida. Biti sam sa svojim mislima je često pravo mučenje.... Neke ljude tišina plaši jer tišina vrišti istinu. Svi se u jednom trenutku pobojimo tišine...
I nitko neće preći tu granicu koja dijeli sobu od hodnika... Soba je mjesto izolacije, a hodnik mjesto susreta.
Teško je reći što tu nedostaje.... A opet je vrlo lako nabrojati sada tisuću stvari (shvaćanje, povjerenje, ljubav, vjera...).
Netko bi rekao 'treba samo moliti', netko drugi 'sjednite i razgovarajte' ....
Ja kažem... Hallelujah... but love is not a victory march, it's a cold and it's a broken hallelujah....
Hallelujah...
Post je objavljen 10.03.2009. u 20:56 sati.