Ulazim u sobu i uzimam daljinski upravljač televizora i upravo pomislim upaliti, ali se sjetim da sam odlučila ne gledati je neko vrijeme, malo se udaljiti od tog svijeta, i razmišljam...
Zar sam toliko slaba, da više uopće ne mislim o onome što činim već to sada već ide automatski, zar se ne mogu oduprijeti jednoj neživoj stvari, jednoj kutiji koja ne misli, nema razum, ne diše, ne hrani se, jednoj kutiji napravljenoj od plastike, žice, stakla, svega mrtvog...
Zašto težim za nečim što nikada nije ni bilo živo? Zašto sam toliko ovisna o tome?
Jedini razlog koji nalazim je slaba vjera, vjera koja je tu u teoriji, ali ne i u praksi...
Gospodine ojačaj moju vjeru, daj mi snagu da se oduprem svemu ovozemaljskom, daj mi hrabrosti da prijeđem ovu prepreku na Putu k Tebi!
Post je objavljen 09.03.2009. u 00:14 sati.