«Okvirni zakon o obrazovanju, kao i Sporazum o zajedničkim obrazovnim jezgrama, protivni su ustavu Bosne i Hercegovine» - čulo se na sinoćnjoj javnoj tribini «Sudbina hrvatskog školstva» u Širokom Brijegu, koju je organizirao ogranak Matice hrvatske. Sama činjenica kako se na jednome mjestu našlo više meritornih osoba nadležnih za tumačenje trenutne pozicije hrvatskog jezika, kao i pozicije Hrvata u postdaytonskoj državi, bila je jamstvom uspjeha ove tribine.
U prvom dijelu govorili su Ivo Miro Jović, zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine i koordinator za školstvo županija s hrvatskom većinom, Jozo Marić, ministar prosvjete Zapadnohercegovačke županije i ravnatelj mostarskog Zavoda za školstvo Mladen Kvesić. Iz njihovih govora dalo se zaključiti kako je reforma obrazovanja pozitivna, ali i to kako su jako zabrinuti zbog pritisaka na hrvatski jezik i hrvatske institucije u BiH. Posebice je pritom ostala zapažena izjava Joze Marića o tomu kako smo «svi odgovorni za sudbinu hrvatskog jezika, a ne samo ministri».
U drugom dijelu o sudbini Sveučilišta u Mostaru govorili su rektor Franjo Ljubić i ugledni profesori Šimun Musa i Ljubo Zovko. Po njima, glavna opasnost po opstanak sveučilišta leži ne samo u neizmirivanju obveza županija s hrvatskom većinom, nego i u činjenici da federalno Ministarstvo obrazovanja, znanosti i kulture - utemeljeno protivno Ustavu - želi pod svoju nadležnost preuzeti visoko školstvo, nakon čega bi opstanak jedinog sveučilišta na hrvatskom jeziku u BiH bio skoro nemoguć. Nakon toga uslijedila su pitanja i komentari nazočnih, a neki od sudionika tribine u odgovorima su iznijeli stavove dosta različita od onih izrečenih u uvodnom djelu tribine. Čula su se tako mišljenja o neozbiljnom radu hrvatskih predstavnika u Vijeću ministara i državnom parlamentu te nefunkcioniranju stranačkih organa u procesu reforme obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
Napravljeno je, dakle, jako puno pogrešaka kada je ovaj proces u pitanju. Olako pristajanje na protuustavan zakon u Vijeću ministara i državnom parlamentu urodilo je neustavnim Sporazumom o zajedničkim obrazovnim jezgrama koji su potpisala petorica hrvatskih ministara. Danas, u situaciji kada pojedini ministri, braneći svoje pozicije, prozivaju na odgovornost državne ministre, zastupnike u državnom parlamentu, kao i sam vrh stranke, nameće se pitanje - je li prekasno bilo što učiniti ?
Insistiranje na vladavini važećih pravnih normi jedini je način koji svima osigurava jednaka prava, pa tako i Hrvatima kao najmalobrojnijem od tri konstitutivna naroda. Ali, pozivajući se na pravnu državu, a olako pristajući na neustavne zakone, neustavne državne institucije i neustavne sporazume, sami sebe dovodimo u neugodnu situaciju, upirući pri tom prstom, uvijek na nekoga drugog.
Unatoč i višetjednom štrajku u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, trenutnom štrajku u Herceg-bosanskoj županiji te peticiji studenata, vladajuće strukture ipak imaju dovoljno prostora za manevar. Naime, obrazovanje i znanost nalaze se u izričitoj nadležnosti županijskih skupština i Vlada. Tako kaže trenutno važeći ustav. To nameće i zaključak kako se te institucije moraju založiti za obranu svojih ustavom zajamčenih nadležnosti. Jedan od putova izlaska iz ove situacije treba,dakle, tražiti u ustavnim tužbama, odnosno ocjenama ustavnosti ovdje spomenutog zakona, sporazuma i postojanja federalnog ministarstva obrazovanja. To je ustavno i prirodno pravo. Zašto ga, onda, političari ne konzumiraju u dovoljnoj mjeri. Zbog čega olako prihvaćaju odgovornost na sebe, kockajući se svojim ugledom kod birača?!
Post je objavljen 01.03.2009. u 10:49 sati.