Ovih dana vrijeme kao da je stalo...ili sam to samo ja izgubljena u vremenu zbog tuge koja se nadvila nad moje srce...
Sjaćanja koja mi naviru svake sekunde sijeću moje grudi,zadaju rane koje me bole...oči su mi izgleda zaboravile kako da neplaču...
Moj životni suputnik...vjerni pratilac... moj izvor nepresušne ljubavi uzet mi je od strane anđela...Napustila me moja malena kujica, moja mala ljubav...
Nas dvije bile smo poput pravog bračnog para...svađale se i mirile...išle si na živce...i obje smo bile do bola tvrdoglave i borile se za zadnju riječ... Ali u ovih 16 godina uvijek smo se voljele...uvijek je taj mali pas bio uz mene...
Uvijek je znala kad mi je njeno prisutstvo prijeko potrebno,stavila bi svoju meku glavicu na moje krilo i samnom podijelila moje suze,bol,sreću i osmijehe...Ona je bila moj anđeo na Zemlji...
Fališ mi moj mali psu...fališ mi Nera...Nikad te neću zaboraviti,niti će tvoje mjesto u mome srcu ikada itko moći zamijeniti...
Post je objavljen 02.03.2009. u 21:55 sati.