Priča o Dvije boginje
„U svakome od nas, kaže priča, nalaze se njih dvije, boginja mudrosti i boginja bogatstva. Obje žele našu ljubav i našu pozornost. Također i mi želimo njihovu ljubav i pozornost. Kako to postići?
Onima koji žele bogatstvo, savjetuje se da se u potpunosti okrenu boginji mudrosti. Zašto? Zato jer će boginja bogatstva tada postati ljubomorna i željet će ponovno privući našu pozornost k sebi.
Zbog toga će nas obasipati svojim darovima, ispunjavati naše želje i, jednom riječju sve da bi nas privukla. Pratit će nas u svim našim pothvatima i neće nas nikada napuštati. A to je ono što želimo, zar ne?
...onaj tko želi živjeti u obilju, mora ponajprije potražiti znanje i mudrost.“
kad je ova priča ispričana djetetu, dobila je novu unutarnju dimenziju, dodatnu dubinu.
To dijete je pitalo: „Nije li se onda ispravno, ako želimo mudrost, okrenuti u potpunosti boginji bogatstva? Tako bi boginja mudrosti postla ljubomorna i podarila nas svojim darovima!“
Zbunjujuće pitanje, zar ne? Ali dijete je dobilo odgovor:
„Boginja mudrosti nije ljubomorna! Ona jednostavno ne razmišlja na taj način. Njena ljubav je drugačija od ljubavi boginje bogatstva!“
„Boginja bogatstva utjelovljuje ljubav kakvu poznaje većina ljudi. To je površinska ljubav koja se zasniva na ispunjenju želja. Zbog toga je ona posesivna i ljubomorna. Ako se okrenemo k njoj, ona će nas nagraditi za to. Ali, ne zadugo! Ako vidi da smo potpuno u njenoj vlasti, polako će nas napuštati.
Budući da nas „ima“, više se neće truditi oko nas. Poklanjat će pažnju nekome drugom. Čak će nas, pomalo zlobno, iskušavati nanoseći nam gubitke. Kad se, razočarani počnemo okretati od nje, ponovno će nas privući, možda optužbama da je ne volimo i ponuditi sve što želimo. Naša će nas pohlepa ponovno privući k njoj i sve će početi ispočetka.
Upravo tako se događa običnim ljubavima. Onog trenutka kad pomislite da je sve gotovo – da „imate“ ljubav – onog trenutka ste pali u ponor.
Na žalost, institucija braka jako pridonosi ovakovom raspletu stvari jer mnogi misle da je vjenčanjem sve završilo. Nije tako. I dobro je da nije...
Ova priča predstavlja izvrstan i djelotvoran naputak za stvaranje sreće (a to znači i života u obilju), ali jednako tako opisuje razliku između ljubavi kakvu poznajemo na površinskoj razini te ljubavi kojoj težimo.
Zamijetite da i u savršenoj ljubavi postoje trenutci patnje. I Ona ponekad odlazi. Iako je to dio njezine igre i u konačnici također dio savršenstva, ljubavnik se mora pripremiti na trenutke čežnje, boli i patnje koja nije uvijek samo slatka.
U tim će trenucima mnogi pomisliti kako im je bilo bolje dok nisu znali za Nju. U trenutcima krize, čovjeku nedostaju na izgled bezbrižni trenuci nesvjesnog postojanja bez traganja. Ali, jednom, kad se okusi slatkoća savršene ljubavi, više se ne može natrag. Dakle, tragatelji za savršenom ljubavi nisu uvijek blagoslovljeni.
Ali, kao što kaže jedna mudra izreka – brodovi su sigurni u luci, ali to nije razlog zašto se brodovi grade!
Jednom sam pitala Prvog zar nije nikad ljubomoran? Dobila sam razuman i logičan odgovor: "Čemu da budem ljubomoran? Ako netko želi otići, nitko ga u tome neće spriječiti." I to je istina. No, ako nitko nikad ništa ne učini, neka onda druge niti ne traži – iz moje perspektive to izgleda ovako: uzeti, a ne dati, biti jednostavno tu kao promatrač je pomalo sebično, radije tada priznajte da ustvari ništa ni ne želite!
Zato sam svojevremeno i otišla od Prvog...On tada nije želio ništa! A ja sam željela puno...
Post je objavljen 25.02.2009. u 22:45 sati.