Eto... Dogodilo se... Ako ste danas slučajno doživjeli padanje sjekira iz oblaka, kišu žaba i pastrva, vidjeli Ogopogoa kako veselo skakuće krajobrazom ili ako ste kojim slučajem naletjeli na sveopće veselje na ulicama bez ikakvog očitog povoda, znajte da je to sve zato što je NETKO dobio svoju krvavo zarađenu dvojčicu iz matematike... Taj netko ne može vjerovati da se to zaista dogodilo i trebat će neko vrijeme da stvar fermentira u spoznaju koja će toliko opaliti pa će izvjestan netko možda i učiniti kakvu glupost, samo da bi se riješio naglog izljeva sreće.
Dakle, kao što mudre seoske babe često znaju reći, dok jednim okom prate svoj vez, a drugim situaciju kod susjede koja je upravo zaprijetila mužu da će ga objesit za jaja ako ga ufati još jednom s kozom u pojati, i budali se posreći. E pa ovoj budali se debelo posrećilo i sada kada se riješila svih duuuuuugih repova, mogla bi i prestati nizati dvice i koncentrirati se na svoju karijeru... Prvu priliku da se u tome iskaže dobit će u ponedjeljak kada je na meniju oceanografija... Živi bili pa vidili, još jedna stara narodna...
Da... Osim te nevažne informacije da mi je danas upravo izvađen trn veličine Sears tornja iz lijeve hemisfere koji je polako ali postojano prodirao sve dublje sa svakom novom godinom ponovnog upisa matematike, čineći putem nepopravljivu štetu svome vlasniku, ništa novoga nema... Jedva čekam kada će proći još i oceanografija da se dohvatim knjiga i počnem čitati, čitati, čitati! A imam i namjeru, zajedno s Ulfuz, krenuti u teretanu i istopiti određeni postotak abdominalnog tkivlja (hehehe, kad već mesarimo jezik, činimo to sa stilom!) kako bih do ljeta zabljesnuo nekoliko stotina metričkih tona lakši, oslobođen matematike, oslobođen organske, oslobođen svih ostalih zaostataka... Slobodan...
I tako... Umoran sam ko pseto, budan sam od 5 ujutro, prehodao od 6.50 do 11.00 jer mi se nije nigdje sjedilo... Umoran, toliko umoran da ne mogu zaspati. Malo ću čitati, nisam odavno... Slumpy i Ulfuz pravljahu mi društvo danas popodne, gledasmo film, igrasmo jamb... Pobijedih. Pusekich, Slumpy...
No, idem ja pokušati zaspati, uz knjigu, ako ništa drugo... Čitam s kompa, a ne volim to... Više volim zgrabiti dobru staru knjigu, prošuškati joj stranicama, oćutiti teksturu lista, omirisati stranice... Obično namirišem ručak osobe koja je prije mene posudila dotičnu u knjižnici ali nema veze, i to je dio osobnosti knjige. Da. Ma, papir je zakon. Jedva čekam trenutak kada ću biti ponosni vlasnik određenog broja kvadrata negdje u nekom gradu. Jedna prostorija bit će odvojena i ostavljena isključivo za knjižnicu gdje će se moći sjesti i čitati, neometano... Lijepi prozor, ukusno uređena. Shvatio sam da mi je drugi izbor karijere, ukoliko biologija podbaci, leži u unutarnjem uređenju prostora. Jednostavno volim skupljati ideje po butigama ili tuđim domovima i zamišljati ih u svom budućem stanu ili kući. Već vidim kako bi izgledala moja buduća knjižnica, kuhinja i tinel. Još samo trebam odlučiti što ću s kamarom... Hehehehe, bit će nešto od svega toga! Ajde, obli mi i čili bili, odoh...
Usput, danas me naprosto šokirala činjenica da je sinjorina Hilton napravila pravi mali reality show kako bi si pronašla novu najbolju prijateljicu. I zamislite sad, naredila im je da se iskažu tako što su morale ribati svinjac! Molim? Kad je ona zadnji put oribala svinjac pa da zna, kuja, kako je to i koliko to vrijedi? Osim toga, ja ne želim da moji prijatelji za mene ribaju svinjac, želim da su tu da me zagrle kad ih trebam! Kujetina... A još gore su one koje su se na to prijavile. Jedu mi se gumeni bomboni....
Post je objavljen 20.02.2009. u 22:02 sati.