Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rasclamba-rasomona

Marketing

Hrvatski predsjednik i jugoslavenski borci

(Dnevni komentar za 07.listopada 2003. godine)

«Ne Osmi, nego svi partizanski korpusi, brigade, divizije, bataljuni, čete, svaki partizanski borac tuka se za oslobođenje Zemlje. A ta Zemlja, to je bila Jugoslavija. - poruka je koju jedna hrvatska dnevna tiskovina odašilje u tekstu kojim je najavljeno današnje obilježavanje 60. godišnjice 8. Dalmatinskog korpusa u zgradi HNK-a u Splitu. Kao pokrovitelj najavljen je današnji hrvatski, a posljednji jugoslavenski predsjednik Stjepan Mesić.
Ništa neočekivano, reći će mnogi. No, koji je uistinu cilj svega? Borba protiv fašizma, i to skoro šest desetljeća nakon završetka Drugoga svjetskog rata, ispada, eto, glavnom zadaćom demokratski izabranoga hrvatskog predsjednika. Redovito posjećujući ovakve i slične skupove preživjelih partizana Mesić djeluje kao kakav politički komesar s početka pedesetih. Pritom, oronulim partizanskim prvoborcima ne suprotstavlja njihove ideološke protivnike od prije više od pola stoljeća, nego sudionike Domovinskog rata. Mladiće rođene u «olovnim» pedesetim ili šezdesetim. Istaknute sudionike Domovinskog rata koji prije šezdeset godina nisu bili ni rođeni.
Činjenica je kako je ovo predizborno vrijeme. Činjenica je kako Mesićevoj stranci trebaju glasovi. Činjenica je kako se jako angažirao oko rasvjetljavanja zločina koje pripadnici njegovog naroda navodno počiniše u Domovinskom ratu, ali je činjenica i to što ignorira činjenice o zločinima što ih današnji slavljenici počinili nad pripadnicima hrvatskog naroda.
Misle li Mesić i njegovi današnji slavljenici kako mučenička smrt širokobrijeških franjevaca nije zločin? Misle li kako počinjeni zločini nad 66 franjevačkih mučenika iz Hercegovine ne zaslužuje istragu, da ne zaslužuje barem ispriku ?
I danas će se na skupu u splitskom HNK-u zasigurno čuti kako ratni zločin ne zastarijeva, kako se svaki zločin mora istražiti, svaki zločinac kazniti. Načelno, protiv takvih zahtjeva nitko dobronamjeran ne može imati ništa. Ali, zar po istim tim načelima ne treba istražiti tko je odgovoran za ono što se u «apokaliptičnim danima», u veljači 1945., dogodilo na Širokom Brijegu, u Mostaru, Ljubuškom, Drinovcima i mnogim drugim hercegovačkim mjestima? Zar ne treba do kraja istražiti i rasvijetliti događaje u Kočevskom Rogu, Mariboru, Jazovki, Maceljskoj šumi i bezbrojnim križnim putovima.
U rasvjetljavanju ovih događaja svakako mogu pomoći preživjeli sudionici današnjeg splitskog skupa, koji su kao pripadnici 9., 19., i 26. divizije iz sastava 8. partizanskog korpusa bili sudionici ili svjedoci «Krvavog pira komunista na Širokom Brijegu», kao i tragičnih zbivanja s konca svibnja 1945. na slovensko-austrijskoj granici. Međutim, očito je da je pristup rasvjetljavanju zločina selektivan, te kako se njihovo rasvjetljavanje ne može očekivati niti danas, skoro šest desetljeća kasnije, iako, sudeći po današnjem najavljenom skupu partizana-komunista, preživjelih svjedoka još uvijek ima.
Sve što se od današnjeg skupa može očekivati jest govor hrvatskog predsjednika borcima za Jugoslaviju iz kojeg će se njega, eto, još jednom razaznati kao borca protiv fašizma. Sama činjenica da je fašizam mrtav već skoro šest desetljeća, uz sve rečeno, govori više od bilo kakvoga posebnog zaključka.



Post je objavljen 12.02.2009. u 18:29 sati.