tresući glavom u ritmu one proklete pjesme...dočekao je tuce marijačija pred svojim balkonskim vratima...šteta
i iako mui je sve od samog početka bilo sumnjivo,odluči odigrati tu sto put odigranu igru rakije,dima i pjanih djevojčetina...zar opet? ...zar ne?
bješe ko i svaki put
i bijedno...i sjajno...
kolaž smjeha i očaja...pa i očajnog smjeha...ma prava simfonija
savršenstvo...u jednom,odvojenom,od svega bitnoga...od svega stvarnoga...ideala brate,ideala...
mogao je on doduše tako u bezvrijeme...u beskraj,ako ti je lakše...
no eto,nije ti on od tog kova...nažalost
...nasreću
tresući glavom u ritmu one proklete pjesme...ponovo je prišao slatkom laži o boljem sutra... da zavara tebe,pomalo i sebe...nebitno...samo da je noćas tu...mrvu dalje od pogleda u duboki zdenac svoje nedorečenosti...svoje neodsanjanosti...
ma bijedno..ma sjajno...
Post je objavljen 14.02.2009. u 01:50 sati.