Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rasclamba-rasomona

Marketing

Najava parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj, 24.rujna 2003.

«Koalicijska vlada predložit će predsjedniku Republike 23. studenoga kao nadnevak održavanja parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj» - kazao je početkom tjedna hrvatski premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan. Spomenuo je također kako ta vijest za mnoge nije iznenađujuća, ustručavajući se otvoreno komentirati što pod tim podrazumijeva, odnosno što to može biti iznenađujuće u raspisivanju redovitih parlamentarnih izbora u jednoj demokratskoj državi. Pa, nije valjda netko došao na ideju ponovnog uvođenja biračke apstinencije u slijedećih 45 godina, ili će, možda, biračima ipak biti dopušteno konzumiranje vlastitih ustavom zajamčenih prava, ali u reduciranom obliku .
Posljednju predizbornu utrku u RH obilježilo je stvaranje široke oporbene koalicije koja je pred sebe stavila samo jedan cilj – rušenje HDZ-a s vlasti. Spomenuta kampanja tada oporbenih, a danas vladajućih stranaka, mogla se okvalificirati i kao antihercegovačka histerija, kao pokušaj uskraćivanja biračkog prava hrvatskim državljanima koji žive izvan granica zemlje te kao najava žestoke borbe protiv HDZ-a i njegovih, kako su Račanovi i Mesićevi oporbenjaci tada govorili, kriminogenih struktura, s težištem na obračun sa pretvorbom. Odnosno, s nositeljima tog projekta.
Danas, na pragu nove izborne utrke, nameće se pitanje sagledavanja učinka, odnosno neostvarenja predizbornih obećanja vladajuća koalicije predvođene SDP-om. Hrvatski narod u BiH više javno i ne spominju, niti jedan sadašnji, a ni bivši HDZ-ovac nije pravomoćno osuđen, biračko pravo Hrvatima koji žive izvan granica Republike Hrvatske nije ukinuto, a Vinko Sindičić postao je Račanovom privatizacijskom akvizicijom. Uza sve, vanjski i unutarnji dug države su porasli, broj nezaposlenih također, a Hrvatska se niti jednoga milimetra nije primakla članstvu u Europskoj uniji, kao ni članstvu u NATO-u. Nemoguće je zato ne postaviti pitanje vjerodostojnosti izbornih obećanja, odnosno što su to bili stvarni ciljevi od 3. siječnja 2000. vladajuće koalicije.
Čistke u vojsci, prestrukturiranje HDZ-a u stranku po Mesićevoj mjeri, privatizacija strateških državnih poduzeća i stvaranje nepremostivog političkog jaza među Hrvatima - pokazaše se kao glavni razlozi njihova dolaska na vlast. A u stvaranju lažne slike o sebi otišli su tako daleko da spomenute procese, koji se ne mogu nazvati nikako drukčije do teški promašaji, javnosti predstavljaju kao približavanje Hrvatske europskim integracijama.
I površniji promatrači političkih prilika u RH slažu se kako je očito da je predizborna kampanja SDP-a davno počela. Javno obznanjivanje nadnevka izbora može se okvalificirati kao primjer Račanove samouvjerenosti, što već od ranije naglašavaju neki komentatori. Kao, SDP je uvjeren u novi trijumf pa se Račan okuražio javno obznaniti dan izbora.
U čemu Račan vidi tu svoju prednost? Istraživanja koja provode specijalizirane agencije kazuju kako SDP-a i HDZ imaju podjednake izglede da se domognu vlasti. Kada je riječ o izgledima njihovih koalicijskih partnera, i tu se vodi mrtva utrka.
Gledajući HDZ i SDP kao dvije suprotstavljene političke opcije, ne vidi se jezičak na vagi u prilog Račanovoj samouvjerenosti. Jedan dobar poznavatelj političkih prilika u Hrvatskoj izjavio je prije nekoliko dana kako se Račanova prednost ogleda u poziciji, a Sanaderova slabost u opoziciji. Znači li to da su Račanova prednost birački odbori i konzularna predstavništva u inozemstvu, te krije li se tu Sanaderov, odnosno HDZ-ov nedostatak? Sve glasnije se šapuće i o velikoj koaliciji SDP-a, HNS-a i HDZ-a, što, opet, otvara pitanje - je li to uistinu cilj do koga će dovesti ova pat pozicija, odnosno nemogućnost da i jedna od ovih stranaka samostalno ili sa svojim koalicijskim parnerima formira vladu.
Današnji Ad hoc komentar objavljen u jednoj domaćoj tiskovini ide tako daleko da knjigu Nenada Ivankovića «Krvava zemlja» o ratu u Bosni i Hercegovini naziva predizbornim štivom. Pri tome se autor komentara, kojeg pamtimo kao zagovaratelja ujedinjenja dvaju mostarskih sveučilišta, ne libi izvući zaključak kako je zagrebačke promotore ove knjige Ivana Aralicu, Miroslava Tuđmana, Ivića Pašalića i biskupa Ratka Perića doživio kao gorljive zagovornike HIP-a i Hvatskog bloka, a knjigu kao jako predizborno oruđe. Je li ovaj komentar trebao poslužiti za skretanje pozornosti na jednu političku opciju koja bi, uzimanjem određenog broja glasova te svrstavanjem na stranu HDZ-a jedina mogla pokvariti Mesićeve snove o njegovoj velikoj koaliciji sa SDP-om i HDZ-om? Ili se ovdje, možda, radi o prikrivenom prijedlogu otvaranja većeg broja glasačkih mjesta u Bosni i Hercegovini, jer će diplomatska predstavništva Republike Hrvatske biti pretijesna za sve one koji budu željeli ostvariti svoje biračko pravo?


Post je objavljen 12.02.2009. u 15:40 sati.