Izmjena Ustava BiH, kao sastavnog djela Daytonskog sporazuma, sve je češća tema raznih inicijativa i rasprava, o tim inicijativama se otvoreno govori i piše, organiziraju se okrugli stolovi i tribine, i nitko ih ne proglašava neustavnim ili protudaytonskim. Za razliku od nekih ranijih inicijativa koje su dolazile s hrvatske strane.
Aktualna sarajevska inicijativa o Bosni i Hercegovini kao federalnoj republici samo je jedan u nizu prijedloga koji imaju za cilj stvaranje unitarne države. Prema onomu što su bošnjački predlagači iznijeli u «Deklaraciji o nužnosti promjene Ustava BiH i ustrojstvu federalne BiH», vidljivo je kako ta skupina sarajevskih intelektualaca teži i ka formiranju nekakve državne-bosanske nacije, koja, eto, ne bi gušila postojeće nacije u Bosni i Hercegovini. Plasirajući ovaj prijedlog javnosti, bošnjački intelektualci idu tako daleko da eksplicite tvrde kako sadašnje državno ustrojstvo koči ulazak Bosne i Hercegovine u euro-atlantske integracije, kao i dalji gospodarski razvoj zemlje.
Srpski političari oštro se protive većini inicijativa o promjeni Ustava BiH, naglašavajući kako su protiv radikalnijih zahvata na postojećem ustavu i kako ne prihvaćaju dodatnu centralizaciju države BiH na štetu srpskog entiteta. Predstavnici srpskih vladajućih i oporbenih političkih stranaka postigli su konsenzus oko ovog pitanja, a rasprave koje međusobno vode svode se tek na rasprave o minimumu reformi u koje se može ići, bez ugrožavanja teritorijalnog integriteta i opstanka Republike Srpske.
Kada su, pak, u pitanju stajališta najviših hrvatskih dužnosnika u Bosni i Hercegovini, ne možemo se oteti dojmu kako je njihov stav o ovom pitanju prilično nejasan. Istina, iz dijelova njihovih šturih izjava može se steći dojam kako se, makar i deklarativno, zalažu za reforme. No, puno toga ostaje i obavijeno velom tajne. Sada, kada je pitanje ustavnih promjena iznova aktualizirano, čini se sasvim logičnim kako bi i politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH trebali izreći svoj stav o strateškim pravcima ustavnih reformi. Moguće je da taj stav i postoji, ali onda očito postoje i neki razlozi ili hipoteke zbog kojih je opet došlo do hrvatske šutnje među političarima u strukturama vlasti.
Istupi nekih oporbenih stranaka, kulturnih i nevladinih udruga koje smo imali prilike čuti posljednjih nekoliko dana, a posebice stajalište Katoličke crkve izneseno u jučerašnjem priopćenju Biskupske konferencije BiH, trebali bi biti jasnim pokazateljem i političkim predstavnicima Hrvata u vlasti da konačno jasno i glasno istaknu strategiju vezanu za promjene Ustava BiH.
Hrvatski biskupi na čelu s kardinalom Puljićem bili su i više nego jasni i glasni poručivši: «Očekujemo od predstavnika hrvatskoga naroda u BiH da od međunarodne zajednice traže da se konačno isprave nepravde i štete nanesene hrvatskom narodu Daytonskim sporazumom, a koje su 'tihom revizijom' Daytona, tj. dodatnim ustavnim promjenama i zakonima, još više, nažalost, umnožene. Ako ova načela i prava nisu dostatno uvjerljiva i prihvatljiva, hrvatskom narodu u BiH u ovom odsudnom trenutku ostaje pravo, služeći se demokratskim sredstvima i poštujući ustavno uređenje, izjasniti se na referendumu i od mjerodavnih međunarodnih foruma zatražiti zaštitu svojih vitalnih interesa i temeljnih uvjeta svog opstanka u ovoj zemlji".
Može li ovaj stav hrvatskih biskupa postati i strategijom, odnosno temeljnom platformom za konsenzus hrvatskog naroda po pitanju daljnjeg tijeka ustavnih reformi u BiH ?
Latentna kriza se nastavlja
Post je objavljen 07.02.2009. u 12:37 sati.