Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/decolores

Marketing

Buđenje ovog jutra...dočeka me na nogama...
...još je jedna neprospavana noć iza mene...
..Scene...koje ni u filmovima ne volim gledati...
...odvijaju se pred mojim očima...

Ne pišem detalje ovdje...više iznosim osjećaje svoga srca...
....no jutros moram negdje staviti sve ovo što se događa...

Obično dijelim s Emom...kojoj tovarim sve svoje brige...
...sad spava..a pogled na njen blog...
...ionako me čini tužnom...
Emo...nisi kriva...svi imamo pravo zaključivati...
..a tvoje srce je čisto...i govoriš ono što trenutno misliš...
...i ja sam mislila danas isto kao i ti...
...ali nisam to napisala...
...jedino u tome je razlika...
...a činjenica da se znaš ispričati...i prići srcem svakom...
...znak je da jesi kršćanin...
...jer kršćanin nije onaj koji šuti...već onaj koji traži...
...živi...koji zna tražiti oprost...kao i onaj koji se zna ispričati...
..Toliko o tome....

a sad ...da se vratim razlogu zbog kojeg sam budna
..u ovo jutro...
.
Već u prošlom postu ...napisala sam kako me iza Božićne bajke..
...u kom se rodio naš Mihael ...nose neki osjećaji...
...koje ne znam razvrstati...
..neke dileme...koje pokušavam predati Bogu...
...Pokušavam....svakodnevno pokušavam pronaći mjeru i način...

Mihaelova mama...bolesna je ...
...Teške dijagnoze...Psihoza...epilepsija...bulimija...poremečaj osobnosti...

Prihvatih je poput svog djeteta...
...i svim srcem ...želim pomoći...

Ovog puta neznam više...činim li dobro...
...Neznam koliko pomažem...a koliko odmažem...
Vrte se filmovi...u kojima ja bijah snaha...
...nad kojom je palicom stajala moja svekrva...
...a ova situacija...me dovodi u poziciju...
gdje moram pomoći....a svaka moja prisutnost ...
...može izgledati kao zadiranje u njihovu privatnost....

Od prvih dana kod nas...
...trebala im je pomoć...
....I prije nego je došlo dijete...ona nije mogla sama...
...sin je napustio posao....i doslovno bdije nad njom...
...u sobi je sef...u kom stoje tablete ...koje joj daje svakodnevno...
..Razlog...??
...već nekoliko puta...jurili smo u bezživotnom stanju s njome u bolnicu...
...nakon što je popila velike količine tableta...

U sobi je fascikl s njenim dijagnozama...i otpusnicama...
..Pokušaji samoubojstva...vješanje o karnišu...
...mjeseci provedeni u Vrapču...

Nakon nje...mnogo je pokušaja skakanja kroz prozor...
...nesvjestica...napada ...stanja bez svijesti...
..svako malo...zvala bi ga na posao ...i vidjeći u kakvom je stanju...jurio bi doma...
...zbog izostanaka izgubio je posao..

zaposlio se kod nekog privatnika...preko ceste...
...kako bi mogao u svakom trenutku doletjeti kući kad treba..
a ..onda je došla trudnoća...
...željena...
...mene je držala vjera ...
..neće mu Bog dati više nego može nositi...

...i nije mu dao...došao je Mihael..
...živo i zdravo djetešce....izmoljeno...

...no ...tek onda počeše problemi...
U bolnici su rekli...da s takvom njenom dijagnozom ..
..ne bi ni smjela dobiti dijete...
...sin je preuzeo svu brigu na sebe...
....i ona je funkcionirala odlično ispočetka...
...no...tada je počeo suludi ples njene mame...
...koja joj govori kako mora sama s djetetom...
...kako ne smije dozvoliti da itko pomoaže...
...kako će dijete voljeti više mene no nju budem li joj pomagala..
.
Ona je poput djeteta...sve to ispriča...
...i sve sam to saznala od nje....
...Nadljudskim naporima...pokušavala sam u ovih mjesec dana
...biti neprimjetna...a opet ...biti...
...ona najčešće i ne čuje dijete...
...a s dijagnozom koju ima...treba odspavati minimalno osam sati ...
da ne dođe do napada...
...uz to je i problem kila...i njeno odbijanje hrane...koje također može dovesti do tog...
...kad ona spava...sin je s malim....
...no da bi on zaspao...mora biti siguran da je netko s njom...

I tu nastaje problem...čim se pojavim...
...u njenoj psihi zazvoni alarm...koji je navinula njena mama...
...otet će ti dijete...

Jučer popodne...počela se ponašati čudno...
...Udarala je sina ....dok je držao malog...
...noćas je pukla...
...pobjegla je iz kuće...i zvala tatu...
...On je doveo natrag...i govori kako oni moraju sami...
...bez ikog sa strane...

Povukla sam se...
...no pitam se ...shvaćaju li ti ljudi...
...što joj rade?

Htjela sam razgovarati s njenom mamom...
..Poklapa slušalicu...
...a ja se ne mogu ne sjetiti njenog plača deset dana pred svadbu...
...kad sam je umirivala i govorila da ću učiniti sve da joj pomognem...
...Tada je nije smetala moja pomoć...
...Sada je smeta...čim mali bude u mojim rukama...
...Boji se da će nas voljeti više no njih...
...a ja se pitam...Živim li upravo neki film strave...
...i pitam se...što ako moj muž i kćer budu u pravu...
...kad govore kako imam udjela u tome što je tako ...
...jer šutim...
...jer je podržavam...
...jer ne poduzimam ništa...
....Ovo je prvi post...u kom Te ne spominjem previše...Bože moj...
...a noćas sam...kad je ušao njen tata...zavapila Tebi...
...Pomozi mi ...da ne učinim ništa što će im naštetiti...
...a riječi su išle...
...jesu li bile od Tebe....ne znam...

A...evo...ništa od sveg što opet stišćem u svojim rukama...
...ja nemam...
...sve je Tvoje...
...i njihovi životi...
..pokaži mi ...kako...
...pokaži mi ...koliko....

...Pred očima mi zaleđeno lice mog sina...kad je vidio da mu žene nema...
...danima govori da nije dobra mama...i da je najbolje da se ubije...
...danima joj govorim ...da je najbolja mama...i da to ne ovisi o vremenu koje provede s djetetom....
...da ima pravo odmoriti...
...a onda...opet...slike od nedugo...kad sam našla razrušenu kuću...
...sve porazbacano ...i otvoren prozor...
...moj strah...gotovo je...bacila se...
...Našla sam je sklupčanu i mokru u tuš kabini...
..odsutnu...
..imala je halucinacije....vidjela je ženu ...koja joj dolazi i naređuje da se ubije.....
..može je opisati u detalje...

..plakala je...kad je došla sebi...
...dok sam je grila...pričala je kako ta viđenja i glasove ima od šeste godine...
...kad je govorila svojima o tome...rekli su da to nije ništa...
...da to svi imaju...
...prvi puta je posjetila psihijatra ...nakon pokušaja vješanja...
.
...što ako sada čuje glas....
...svakog jutra...već odavno ...kad se budim...zovem sina...
...samo da vidim...jesu li živi...

...neznam...kome ovo pišem...
...sebi...vama...ili Tebi Bože...
...Ti ionako sve znaš...
...ionako je u Tvojim rukama sve...
...pokaži mi samo ...kuda...kako ...i koliko...
...rasvijetli ovaj dio puta...
...bojim se...
...film predugo traje...
..


Post je objavljen 03.02.2009. u 04:40 sati.