Evo, rekoh, prije nego se utopim negdje na desnoj obali Save, da napišem koje slovo, čisto zato da ne potonem ko „kamen“, if you know what I mean. :)
Dakle, sutra je ispit iz organske. Moja malenkost je ovih dana učila... Recimo, no bila je veoma zabrinuta za stanje znanja. A znanje čuči na stolu koji je staklen, star i kojemu su šarafi u nogama debelo odavno popustili. Stoga, bez previše trzaja treba sići...
Nadalje, kobila iz matematike je kolokvij stavila za idući tjedan, što mi istovremeno i produžuje agoniju i daje novu nadu. Iz evolucije imam 4, što je zasigurno teško pogodilo profu ali i mene, stvarno sam mislio da će to biti moja prva petica u indeksu koji vapi za njom kao hortencija usred Sahare. Neka se strpi do laboratorijskih živina, to je zagarantirano odlično.... Strpljen spašen, govore stare mudre babe. Ajmo ih vjerovati.
Vidite (tj. čujete) onu pjesmu u prethodnom postu? Da, zalijepio sam se za nju kao morska spužva na svog raka samca i ne puštam. Meritas nikad prije nisam slušao, znao sam za njih i čuo koju stvar ali sada su mi pravo otkriće. Iskreno, umorio sam se od engleskog. Ima tako lijepih stvari i na našem predivnom hrvatskom kojeg svakodnevno pljujemo, masakriramo i dovodimo do ludila. Ozbiljno, trebalo bi vješat ljude zbog kikseva tipa „ćovijek“. Evo, srce me zaboljelo pišući to!
Još uvijek ima dobrih ljudi na svijetu, samo ih treba navrijeme nešto pitat :)! Kažem to zato što se jedna kolegica na faksu, ničim izazvana (dobro, vjerojatno izazvana mojim opetovanim drobljenjem kako ću nekog smaknut jer mi se više ne uči organska i kako bi najradije sve poslao u tri cijela četrnes i odjedrio do sočno zelenih engleskih livada) ponudila da mi donese primjerke ispita s rokova iz organske. Da sam se sjetio prije pitati (a znate jako dobro da nisam tip osobe koja će povlačiti druge za rukav, osim ako dotični rukav ne pokušavam skinuti), imao bih sada cijelu kolekciju pitanja koja se uvijek pojavljuju na ispitu i riješio bih to sutra mamutski. Vjerojatno će mi i ovaj ispit pomoći jer su pitanja uvijek na isti kalup, eventualno se promijeni prvi zadatak koji zahtijeva da krstimo spojeve koje nitko nikad nije vidio, osim nadobudnika koji ga je u laboratoriju sintetizirao i kojeg su poslije skupljali žličicom kada mu se novoimenovani spoj osvetio, raznijevši čitavo krilo zgrade.
Nema veze, bolje jedan nego nijedan. Netko je to jednom negdje rekao. Valjda se nalazio u istoj situaciji. Dobro, sličnoj, čisto sumnjam da je prije deset tisuća godina išao na ispit iz organske. Vjerojatno je uspio uloviti samo jednog mamuta i sličnu rečenicu prvi put upotrijebio na svojoj ženi. Eno ih obojice sada, smrzavaju se u arktičkom ledu. A što je s onom „Bolje vrabac u ruci nego golub na grani!“? Kakav je to lijen ćovijek, zaboga? Idi gore, stoko, i ufati tu ptičurinu, što ćeš s jednim vrapcem? Nemoj da se i ti budeš smrzavao, samo ne na Arktiku nego na odjelu patologije, treći red, prvi frižider lijevo.
Evo, odlutah. Idem ponavljati reakcije i reagirati na njih veoma reaktivno. Znate, niti ne znate koliko samo poezije leži u znanosti (pjesmu o kopljači još nisam stigao prevesti s engleskog, a nadobudnom autoru bi trebalo povaditi tonzile usijanim žaračem), jedna debela zbirka bi se dala izmanufakturirati.
Mda... UGLAVNOM... Ne znam zašto sam jutros naelektriziran ali neka potraje, dug dan, a bogme još i dulja noć su ispred mene i sve će biti dobro ako dočekam kraj u jednom komadu. Idem sad, papati nešto da budem velik i jak (jači bih i mogao postati, nije na odmet, ali kud ću veći, i ovako moram nositi registracijske pločice kada se krećem gradom, zaprečna svjetla sam naručio, stižu prvom prilikom iz udaljenih krajeva).
Post je objavljen 02.02.2009. u 09:02 sati.