Jedna mucna noc je iza mene. Predamno jedan mucan dan. Smjesim se suncu dok me oci peku, pitam se da li su ljudi ikada stvarno brinuli jedni za druge ili je to uvjek bilo prikriveno iskoristavanje. Bas sam zaglibila u nekim tamnim mislima i nemam snage da se radujem ni suncu sto me je docekalo u uglu prozora. Ustala sam u 12. Ljudi misle da sam prijatna i popustljiva jer sam slaba ili jer se bojim konfrontacija. Kako me malo poznaju. Ja izbjegavam konflikte jer znam da cu protivnika sravnati sa zemljom. Ne bojim se njih nego sebe. Moram u grad ranije jer rediteljica, koja zivi u gradu, "nema mogucnost" (njene rjeci) da mi donese novi kljuc od ulaza sama, nego ja njoj moram pokucati na vrata. Ta tuka, bez i trunke ljudskosti u sebi, koja je sve praktikante slomila prije nego sto su poceli svoj put ka novinarskoj karijeri, ona uspjeva. Ljudi kao ona, koji nikada nemaju nista ljepo reci, koji vjerovatno i ne shvataju sta oni to rade pogresno i zasto ih kolege ne vole. I sta ja sad trebam, da postanem kao ta kobila? I ja bih mogla biti drska i gruba, ako je to neki merit. Ali necu, previse godina sam provela trazeci sebe da bi to zamjenila za jednu nizu vrstu postojanja samo da bi ubjedila druge, nesigurniji u sebe, da sam bolja od njih. Bit cu ja, pa makar vi ne znali da me cjenite. Da sam znala da je novinarstvo u stvari biznis, ne bih nikada izabrala ovu putanju. Ja mogu samo da pisem iz idealizma, pa makar to bilo naivno i djetinjasto.
Idem na posao. Vidjet cemo sta cu joj reci kad je vidim.
***
Vece. Zenska je takva kobila. Pitala sam je sta se to desava i zasto me zaobilazi kad pravi semu za dnevnu smjenu. Normalno, takvoj dati noz u ruke, samo mozes ocekivati da cete probosti. Rekla je nesto kao da Andreas je bolji za dnevnu smenju a ja za vecernju. Sta to treba da znaci? Kao prvo, Andreas je divan i necu joj dozvoliti da mi pravi od njega konkurenta i stvara tenziju. Kao drugo, odkud bi ona znala, radila sam za nju dva puta u vrh glave? I sve mi je to rekla sa nekim blagim smjeskom, stomak mi se prevrce od tog njenog smjeska. Osjecala sam se ponizeno, kao da sam je molila za nesto i dala joj priliku da me uvrjedi. E pa nece. Rekla sam joj da ja jesam savrsena za vecernju smjenu ali da bi bila odlicna i za dnevnu, ali mi nije data sansa. Onda, normalno, kako mi je neprijatno biti tako gruba pocela sam pricati o nekim drugim stvarima, na sta je gospodicna rekla: Ispricacu ti to sve sutra, sad mi je zima. Opet sa tim odvratnim smjeskom. Grrr, ne znam na koga sam vise ljutam na nju ili na mene. I sutra je moram vidjeti i taj njen triumf nadamnom.
***
Poslije tog susreta sam se samo nadala rucku sa prijateljicom (koja je isti znak u horoskopu ko rediteljica, nije ni to slucajnost). Ali ova mi onda posla poruku da ne moze, jer nece ici u kino pa nema smisla da ide do grada (zivi u gradu). Mozda me ne bi toliko iznervirala da nije bilo tog odvratnog susreta sa rediteljicom prije toga i to da mi je dan prije isto tako uradila. Tako da sam sto prije zavrsila intervju sa policajcem i ucinila nesto novo. Umjesto da posaljem kratak sms gdje joj nesto odbrusim pa se onda kajem ili da kao sto imam obicaj precutim jer ja sam kao ta koju nista ne pogadja, ja sam je nazvala i u mirnom tonu rekla da mrzim kad mi neko tako uradi. Bila sam ostra, stalozena i jako jasno o tome sto osjecam. Ni ona nije navikla na to, pa se zbunila. U stvari, mozda me je samo dok smo zivile u Spaniji vidjela takvu. Ne znam. Ali sta god sam uradila uspjelo je. Nije to da mi se izvinula. Nego je stvarno razumjela i ja sam se osjecala puno bolje nego da je cjelo vece pritajno mrzim.
Poenta je uglavnom, vrjedna je bila i ta konfrontacija sa rediteljicom ako sam naucila da bolje postupam sa prijateljima. Osjecam se ipak kao pobjednik na kraju svega.
Post je objavljen 01.02.2009. u 13:11 sati.