"I took for granted all the times
That I thought would last some how
I hear the laughter and I taste the tears
But I can't get near you now..."
Sate sam provodila za kompom u nadi da će naići...
No nije...
Blokana sam...
Zauvijek.
Protjerana iz njegovog računala... Iz njegova srca...
Kao da nikada nisam tamo pripadala.
A ja njega ne mogu protjerati
Nemam otkuda, kad ga on posjeduje...
Kasni je sat...
Ja još uvijek čekam, nadam se...
Znam da neće doći...
Čekat ću još neko vrijeme, a zatim idem...
Negdje drugdje...
Gdje će svijetliti naranđasto svjetlo msn prozorčića...
Za mene...
Odjednom, zablinka nešto iz kutka...
Njegovo ime...
Tu je...
Osmijeh na mom licu...
Nedostajao mi je...
Javlja se, pozdravlja, odlazi kako je i došao...
Oči mi se pune suzama...
Nisam zaboravljena...
Sada valjda mogu krenuti dalje...
Srce je na mjestu...
Sad znam da će ga čuvati...
Čujemo se...
Gasim komp i idem...
"Oh can you see it baby
You've got me goin crazy"
Srce je kod tebe, odavno, ljubavi moja...
Volim te.
Volim tvoje osmjehe i zbunjenost.
Volim kad se spleteš.
Volim kad šarmiraš sve okolo.
Volim kad me zagrliš.
Volim kad mi se javiš.
Volim kad mi kažeš da ostanem još malo.
I ostanem...
Iako već ne mogu gledati, iako nisam spavala noćima, ostajem...
Žao mi je što to moram reći, ali dio mene će te uvijek ovako voljeti...
Neću odustati od tebe.
Nikako!
Samo moram ne pokazivati koliko te zapravo volim...
Smanjiti malo žar...
Smiriti se i odglumiti kao obićno.
Prijateljicu...
Volim te bez obzira na sve.
Vjeruj mi.
Čuvat ću te.
Kao oči u glavi...
Opet pada snijeg.
Pahulje me hlade.
Moja odluka je sve čvršća.
Sakriti emocije, zatomiti osjećaje, smognuti snagu, prikriti uzdrmalo srce.
Uspijet ću...
Prijatelju.
To si bio, to jesi, to ćeš biti...
"Whatever it takes,
or how my heart breaks,
I will be right here waiting for you..."
Post je objavljen 27.01.2009. u 19:25 sati.