Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/taajnisvijet

Marketing

Poledica života

Svaki dan je koračanje prema konačnom obračunu, prema kraju svega, smaku svijeta za pojedinca.

Često srećem one male, sitne pukotine u ledu, a znamo da i te male pukotine mogu potopiti cijeli brod... a klizavo u vražju mater.
(Lomiš se... da izdržiš...)

Pomislim da sam primitivna jer ponekad neznam kliziti po poledici, kačim se za one lijepe kristale prošlosti... još uvijek svjetlucaju u mojim mislima.
Oči se od njih neobično zasjaje i čovjek bi pomislio, kakva nasmijana sretnica...

Plaši me pomisao, ako se za nekog pridržim na tom ledu, samo ću mu zasmetati... zar nije dovoljan i sam sebi što mora održavati balans, ali opet, ako ima dobre ripne i stabilnost, možda ga uspijem nasmijati s mojom nespretnošću... izmamiti osmjeh i riječi... Mala, mnogo si smotana... hehehe
(ma zamisli ti tu scenu... on stabilan, a ona lamata sa sve četiri... ali lijepo je nasmijati drugoga, prava sreća je u pružanju, a ne u traženju)

Ali opet, ta "crta" u ljudima da uvijek teže boljem, je dvosjekli mač... ne možeš uvijek dobiti ono što zapravo želiš, ma koliko se trudio i bio uporan... a rane bole.
Pa čak i onda, kad misliš da su zacijelile, vidljivi su ožiljci... sva "sreća" pa čovjek može i slagati...
Šta ti je bilo?
Ma malkec sam se pokliznuo... proći će...

No dobro, neće ni zima vječno trajati... otopit će se led, a u proljeće... sve će krošnje izgledati podjednako zelene... eh da, zelene...

Odavno odlučih (a i da nisam, isto mi), idem koračati kao čovjek(ica) prema kraju i pamtiti, pamtiti... ma pamtiti kao slonica :)

Post je objavljen 26.01.2009. u 17:40 sati.