Marketing
Zarobljena
Evo još jedan
kratak ispad emocija,
samo par stihova nepravilne rime.
Pitam se ovih dana,
u kojem svijetu ja živim
i kako u buci ja čujem tišine.
Zarobljena sam u tom svijetu,
svijetu boja i tame,
vrijeme stoji, a ipak teče-
to je loš način za provesti dane.
Još uvijek je 12. mjesec,
govori kalendar na zidu,
a ono vrijeme koje teče,
teče ko da je na speedu.
I ipak stojim u stavu mirno,
pomirena s tim vrtlogom strave,
gledam našu, rekla je Lu,
lošu komediju od života,
a sve su scene stvarne i prave.
I ipak smijem se sretno,
ipak je sve okej,
nekad sam poput mazohista,
zarobio me ovaj svijet.
Zamislim, da postavim svoj život
ko predstavu za mase bez pametnijeg posla,
prva scena bi bio smijeh,
biraj koji točno,
u zadnje ih je vrijeme bilo podosta.
Premda znam da gubim,
jer gubiš kad lijepi snovi
nadjačaju poraznu stvarnost,
moj porok su suze i nada,
stalno isto,
iz krajnosti u krajnost.
No večeras se osjećam
dovoljno snažnom,
da pogledam svijetu u oči,
i viknem: Nije me briga!,
zapamti odlučnost u glasu,
jer rijetke su ovakve noći.
Post je objavljen 16.01.2009. u 23:24 sati.