Oprosti za ljubav…
Što se poput kiše
Ledena kotrlja
Niz daleke krovove
Tamo gdje nema
Široke ravni
A gudure i lanci
Zveče prazninom…
Za snove mi oprosti
Što ih nježne
Poželjeh,
Tebi, dalekom…
Ni riječi mi
Ne uzmi za zlo
One su samo
Slova na koncu
Koja se njišu
Nošena vjetrom
I gube smisao
Kada sve utihne.
Oprosti za toplinu
Koju naslućujem
Tako podatnu
U glasu koji volim.
I sebe mi oprosti
I mene,
I nas!
Post je objavljen 14.01.2009. u 21:38 sati.