Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/masterofsin

Marketing

...posoljeni zrak i razlivena tinta

Vjetar je hladan. Šiba moje kosti poput biča sa sitnim oštricama. Da je u mogućnosti, poderao bi mi kožu i zabio te sitne srebrne iglice u moje kosti. Ne zamjeram ništa. Želio me još prije naučiti pameti… ali nikada ga nisam slušao. Svjesno sam mučio svoju dušu opirući se vlastitom mozgu. Duša je mučila tijelo. Duša je to voljela… mučiti i izmučiti do smrti. Tijelo je dopuštalo i liječilo rane, iznova i iznova kako bi primilo nove.
Sada je došlo vrijeme kada ležim beživotno podno visoke planine opasane plaštom od leda, blizu smrznutog mora, zajedno sa svojim mrtvim tijelom. Oči su već zaleđene, pomjeriti ih ne mogu. Na ovome mjestu sam u svome snu, ostao nepomičan radi pouke i shvaćanja, dokazivanja duhu da ja mogu zaustaviti patnju koja me muči i iznova gradi u tisućljetno biće koje ima samo jedno ime. Ima li ime? …je li bitno ima li? Ono što posjeduje živi stvor ne mora imati ime, živi stvor će biti bogat spozna li da posjeduje ono nešto. Tijelo ovjenčano snijegom više ne osjeća vrelu krv u sebi. Ledena je. Više ne osjeća miris mora… a više ne osjeća niti vjetar od zaleđenosti. Ne sanjam o kaminu i vatrici koja će me ugrijati. To je iluzija, kao i toplina od osobe koja bi ju trebala dati, bezuvjetno. Voljeti bezuvjetno… vjerovati bez kompromisa, izaći u susret… Pouka koju nosi moćni sjeverac šibajući ledeno tijelo u snu jest jedna; izgubljeni je svijet onaj u kojemu vladaju vatra i toplina. Tako je u ovo vrijeme… moderno vrijeme. Jedino vjerodostojno što još ima snažnu moć nad čovjekom jest hladoća, zima, led… nevina boja bijelog snijega i osjećaj polutoplog daha što ostavlja trag na hladnom zraku.

Tijelo više ne drhturi. Zaleđene oči gledaju u plavo zvjezdano nebo ne maštajući više o cvijetu ili bojama. Jedna je boja sveta i smrtonosna kao i sam život i spoznaja u njemu. Mir je tijelo postiglo tek nakon što je dušu otjeralo kroz zadnji topli dah… jer je duša kriva svemu… nije dopuštala tijelu da ubije nadu za toplinom.
U srce zaleđenog tijela pala je suza zvijezde i anđela, a duh nestane na sjevernom vjetru promatrajući tijelo u kojem življaše i sažali se ''I kosti… i kosti sam ti uništila…''

Vjetar pokopa tijelo snijegom i ono nestane u zemlji od leda… a ja izdahnuh u snu od razočarenja osjećajući hladnoću... jer srce moje sada je od stakla... kao blagoslovljeno od leda.


Image Hosted by ImageShack.us


...najdraži moji... evo i mene... moguće je i to, vjerovali ili ne... reći ću vam samo da jako mnogo radim, da nemam vremena više ni za sebe niti za bolest koliko sam u poslu i duboko se ispričavam na obećanju koje ne izvrših... ne pisah post već jako dugo. Ovo je jedna misao... točnije, polusan koji poželjeh podijeliti s vama... nemojte me zaboraviti iako sam eto... udaljen od svega. Ni ja vas nisam zaboravio...

Sve najbolje vam želim... nadam se da će vam post donijeti spoznaju koja je pomalo surova, ali dobronamjerna...


Post je objavljen 10.01.2009. u 00:59 sati.