Koračam kroz tamne prostore zasjenjenih mjesta,
sjene boli i očaja prekriše mi dušu koja nesta.
Mučenja i izjedanja, patnje bez kajanja,
postaše moje sjene razaranja.
Sjetlost i ljubav su ljepota življenja, život bez srama,
neispričana istina,neispavane noći,pitanja gdje je sada karma???
Želje za osvetom i mržnjom, sada još su više.
Vratiti i kazniti, gadovima vratiti sve što im se piše...
Želim samo jedan san da me vodi,
moja nadanja stvarnošću da rodi.
Da upoznam novu stranu života i sreće,
napokon uspone i hrabrosti veće.
Upoznala sam svjetlost, svoj novi dom,
pokazuje mi putove bez kraja gdje može biti sve po mom.
Bježanje od mraka, al' ja sam pre slijepa da to vidim,
Toplina i raskoš, al' pre hladna da to osjetim.
Ali ipak mislim da se u tom nisam snašla,
moj život su sunca koja su već odavno zašla.
U tami i sjenama bjesnoća i tuga vlada,
al' to je jedino mjesto gdje sam se snašla,
gdje moja duša pripada.....
Post je objavljen 07.01.2009. u 13:58 sati.